Ovih dana Hrvatsku je ‘potresla’ vijest o devet poskoka (Vipera-ammodytes) koje je opazila skupina kačadura iz Lovačke udruge ‘Zec’ iz Zagvozda pri odlasku u lov na predio lovišta zvan Osoje kod Rakinih kuća. I to s obzirom na još uvijek visoke listopadske temperature nije baš neka vijest, ali je da su oni zbog toga prekinuli lov, tj. aktivnost za koju svi znamo da doista predstavlja svojevrsnu strast. A dali su zmije, pa čak i otrovnice, baš takav bauk ponajbolje govori čuvena izjava Borisa Lauša, stručnjaka za herpetofaunu, entomofaunu i staništa udruge Hyla iz Zagreba kada je rekao da se poskoka moramo čuvati, ali da je u Lijepoj Našoj veća mogućnost da umrete od udara groma nego od ugriza zmije.
Puno sam o zmijama, pa i ljuticama koje su prisutne na području Hrvatske (poskok, riđovka i planinski žutokrug) učio upravo od njega, zatim Tome Makjanića, Geora Marinca, pa i od Vladimira Tkalčića. No, što se poskoka tiče možemo reći da su to zdepaste, otrovne solenoglifne zmije s kratkim repovima, trokutastom glavom i okomitom zjenicom. Kod nas žive na otocima: Krku, Pagu, Viru, Ugljanu, Pašmanu, Korčuli, Hvaru, Braču i Mljetu, ali i u Lici, na Medvednici, Žumberku, Banovini, Kordunu, Gorskom kotaru, Kalniku, Istri, Zagori i Hrvatskom Zagorju. Njihova hibernacija ili zimski san na većim nadmorskim visinama može potrajati od 2 do 6 mjeseci.
Trebamo znati i to da je od ugriza poskoka, prema podacima Državnog zavoda za statistiku, u posljednjih 30-ak godina smrtno stradalo 6 osoba, a u istom periodu čak 40 osoba umrlo je od posljedica nesreća s domaćim životinjama, 35 osoba od uboda osa, pčela ili stršljena, 13 osoba od udara groma… Unatoč tome ljudi zmije vrlo često bezrazložno napadaju i pokušavaju smaknuti. S druge strane, one se povlače ispred čovjeka ako im se to dopusti, a napadaju samo u obrani, dakle, kad se osjete ugroženima.
No, posjetiteljima u prirodi (lovcima, poljodjelcima, planinarima i sportskim rekreativcima) svakako sugeriramo da poštuju pravila koja tamo vrijede – potrebno je nositi prikladnu obuću i odjeću, paziti gdje se hoda, naročito ako se poseže u grm za šparogama, kupinama i slično. Uvijek je dobro imati kakav štap i zašuškati po grmu prije nego se krene prema njemu, jer zmije iako nemaju uši nisu gluhe, one osjete čak i vibracije tla pri hodu čovjeka ili životinje.
Međutim, ukoliko unatoč pažnji posumnjamo na ugriz poskoka – najotrovnije zmije na Starom kontinentu, najvažnije je ostati smiren, jer panika ubrzava rad srca, a time i širenje otrova, ako ga je zmija uopće upotrijebila. Za svaku sigurnost, bez obzira osjećate li neke simptome ili ne, uputite se u najbližu bolnicu. Najbolje je pozvati hitnu pomoć da dođe po vas ili pozovite nekoga od poznanika da vas odveze ako je to moguće, naprosto da biste se što manje kretali. Zdrave odrasle osobe imaju dovoljno vremena bez žurbe doći na pregled u bolnicu, gdje će se tek utvrditi radi li se o ugrizu otrovnice i treba li primijeniti protuotrov. Ustanove Hitne medicinske pomoći u pravilu imaju antiviperum serum, a u slučaju potrebe danas je u pravilu dostupan i helikopterski prijevoz do županijskih bolnica, tako da ni to nije problematično.
Za kraj recimo još i to da su poskoci aktivniji danju na višim nadmorskim visinama, a na nižim ih se može naći u bilo koje doba dana. Aktivni su većinom noći, a općenito vole suha kamenita područja pored grmlja. Sporiji su, tromiji te otrovniji od riđovke. Njihova sezona parenja je u travnju i svibnju, a ženka od rujna do listopada okoti od 4 do 15 živih mladih poskočića. Posebno je potreban oprez baš sada, kada se penju na drveće gdje općenito skloni kamuflaži dočekuje ptice. Na to nas, kako sam razumio, upućuju i naši kačaduri, ali zapamtimo i poruku gospodina Tkalčića koji upućuje na to da poskoke, kao strogo zaštićenu vrstu, ne smijemo namjerno uznemiravati ili usmrćivati, jer su oni zapravo ukras sve više osiromašene prirode i dio naše bogate hrvatske bioraznolikosti.
Specijalno za InfoCAP Mirko Crnčević
Fotografije arhivske
