U ličkim kuloarima još se uvijek prepričava neobičan događaj koji je zapanjio okupljene lovce, lovnika,ali i nazočnog državnog lovnog inspektora.
Dogodilo se, naime, nešto doista nesvakidašnje. U jednom lovištu lovac je došao na mjesto jutarnjeg okupljanja kako bi poslije upisa i provjere dokumenata svi zajedno krenuli u dogovoreni skupni lov.
Na radost i veselje svih sudionika…
No, međutim, jedan lovac iz te skupine predočio je radi identifikacije člansku iskaznicu, zamislite, Lovačkog saveza Splitskodalmatinske županije, koja je vrijedila prije dvije godine… ! Poprilično slična „pravoj“, državnoj lovačkoj iskaznici, dežurnom lovniku učinila se „ čudnovata“ , pobliže je pogledao i – ne spavaj vraže, imao je što za vidjeti !
Lovac je na poleđini bivše članske iskanice Lovačkog saveza Splitskodalmatinske županije nalijepio – identifikacijsku markicu ,vjerojatno zabunom, vjerujući da je zalijepio na poleđini državne lovačke iskaznice.
A jedna s drugom iskaznice nemaju ama baš nikakove veze.
Markicu za „slobodan lov“ u ovoj lovnoj godini rečeni lovac je pribavio,ali je čudno što je nije nalijepio tamo gdje ona i pripada. Na poleđini državne lovačke iskaznice sa kojom je snabdjeven svaki lovac i bez koje ne smije niti može , prije svega, uopće pristupiti na zborno mjesto,a kamoli pokušati uvaliti neku drugu iskaznicu, u ovom slučaju člansku- odgovornom lovniku za planiranje i provođenje skupnog lova.
ZALIJEPIO MARKICU NA POGREŠNU ISKAZNICU
Lovac je, očigledno, pogriješio. No, ovdje, međutim, želimo skrenuti pozornost na bujanje administracije u lovačkim redovima, pa tako i inflaciju članskih iskaznica i kojekakvih drugih pratećih dokumenata koji među lovcima stvaraju zbrku i zabunu. Vjerujući da se onaj nadobudni lovac zabunio postavlja se pitanje – da li je možda imao razloga za to !? Čini se da ipak nije, jer već kada je osigurao identifikacijsku markicu, čiji se brojevi podudaraju sa brojem državne lovačke iskaznice, stvarno nema razloga sumnjati u njegove namjere i nakanu kako se pokušao „prošvercati“.
Lovačko službeno glasilo objavilo je nedavno vijest kako će se ići na izdavanje članske iskaznice. Dakle, svaki lovac, član Hrvatskog lovačkog saveza, dobiti će i trebati sobom imati, u svakom lovu, ,pored državne lovačke iskaznice – još i člansku iskaznicu toga Saveza.
Svih 70.000 lovaca i lovkinja dobiti će, pored svih ostalih isprava, koje moraju imati kod sebe prilikom lova, još jedan dokument- člansku iskaznicu naše stožerne asocijacije.
Valja napomenuti kako je Savez davnih godina, do donošenja propisa o uvođenju državne lovačke iskaznice (2007. ) raspolagao sa lovačkom ( članskom ) iskaznicom, na kojoj se umetala „markica“ u skladu sa lovnom godinom .
Državna lovačka iskaznica je danas jedna i jedina, suverena. Ona je svakom lovcu i lovkinji dokaz da ima ostvaren status lovca.
DRŽAVNA LOVAČKA ISKAZNICA JEDINA I SUVERENA
I dalje : „Lovačka iskaznica izdaje se sa rokom važenja od pet godina uz vrijedeću identifikacijsku markicu za svaku lovnu godinu….“
Državna lovačka iskaznica uvedena je sukladno Zakonu o lovstvu 2007. godine i do danas je nezamnjenjiv certifikat u našem lovstvu.
Prije nekoliko godina, točnije 26.veljače 2020. godine Skupština Lovačkog saveza Splitskodalmatinske županije donijela je i sprovela odluku da lovci i lovkinje u ovoj županiji moraju posjedovati –člansku iskaznicu kao dokaz pripadnosti lovačkim asocijacijama sa područja ove Županije. Nešto slično kao što bi sada uveo Hrvatski lovački savez, nešto dotjeraniju, sa više mogućnosti.
Splitski lovački savez člansku iskaznicu donio je iz opravdanih razloga, kao prilog sređivanju odnosa među lovcima, nakon podjele lovaca na matične i pridružene članove. Na člansku iskaznicu zalijepila se markica za određenu lovnu godinu.No, takva članska iskaznica nije saživjela, bila je u optjecaju jednu godinu, da bi potom ukinuta bez objašnjenja.
No, ipak se zatekla, greškom ili ne, u rukama spltiskodalmatinskog lovca koji je došao u lov u Liku…
ČLANSKA ISKAZNICA NIJE VAŽNA, DAJ JE KAD JE MUKTE
Pojedine lovačke udruge /društva tiskaju svoje vlastite članske iskaznice .To je bilo u povijesti hrvatskog lovstva, to je i sada. Jednostavno uprava pojedinih udruženja željela je da se njihovi lovci mogu njome predstaviti , u slučaju potrebe, da su članovi konkretne lovačke asocijacije.
Da je sve teklo onako kako su neki zamislili, danas bi svaki lovac i lovkinja morali nositi u lov , najprije, državnu lovačku iskaznicu , potom županijsku člansku iskaznicu i člansku iskaznicu svoje matične lovačke udruge, osobnu iskaznicu, oružni list, rodovnik …
K tome se nagoviješta još i članska iskaznica Hrvatskog lovačkog saveza. Neka nje, zlu ne trebalo!
Pogotovu što će je naš lovački stožer tiskati –mukte.
D. Martić
