Upravo je iz tiska izišla doista zanimljiva monografija lovnog odličnika, poznatog novinara i urednika, viteza Austrijskog reda Svetog Huberta Davora Martića i njegovih suradnika ‘Ljekaruše naših starih’. Zanimljivo je da je riječ o čak 41. Martićevom djelu koje je i ovaj put tiskano u nakladi ‘Dobre kobi’ d.o.o. i Pučkog otvorenog učilišta ‘Capreolus’ iz Splita.
Budući da je projekt po svemu bio veoma zahtjevan na njemu je radio čitav tim spomenutog učilišta, a među suradnicima se ističu: Perica Tucak, Julka Ćuk, Ante Udovičić, Iva Kučinić Radošević i Mirko Crnčević. Naravno, tekstovi su popraćeni nizom izvornih (i prekrasnih) fotografija, uglavnom s dalmatinskog krša i Gorskoga kotara, a kao autori se navode: Radoslav Bekavac, Mirko Crnčević, Vivian Grisogono, Paul Jedriško, Ratko Kovačević, Vilma Matulić, Romeo Mance, Mario Todorić…, a dijelom su i iz bogate arhive učilišta.
‘Ljekaruše naših starih’ je jedna utoliko vrijednija knjiga jer su mnoge od njih, premda se zapravo radi o nematerijalnoj kulturnoj baštini u Hrvata, sve do danas u potpunosti neistražene, a neke još uvijek čekaju da ih se otkrije i objelodani. One su, kako Martić, navodi zapravo spoj spravljenih narodnih lijekova od pojedinih fragmenata divljači, ali i biljaka, među kojima su neke veoma rijetke, ali zato učinkovite za liječenje ili ublažavanje pojedinih vrsta bolesti.
Inače, tradicija liječenja zdravom hranom poznata je i prakticirala se još od daleke povijesti pa sve do danas. Zar o tome ne svjedoči i izreka starogrčkog liječnika Hipokrata (460. – 377. prije Krista) ‘Neka tvoja hrana bude lijek, a tvoj lijek neka bude hrana’. No, i kod nas su se, u Hrvatskoj, ljudi bavili pripravcima lijekova prema stoljetnim narodnim predajama, napose franjevci, ali i otočani, kao i mnogi drugi.
Ukratko rečeno liječenje zdravom hranom, a to je prije svega divljač(ina), kao i mnogi pučki recepti koji su pripravljeni upravo od divljači i njenih dijelova. Oni su ustvari osnovica knjige, ali se s druge strane u našoj zemlji iskorištava oko 500 vrsta ljekovitog bilja od kojih 160 do 170 čine autohtone biljke. S obzirom da sam osobno još ranije objavio više od 40 članaka baš na tu temu rado sam se odazvao zamolbi gospodina Martića da i sam (tekstovima i fotografijama) sudjelujem i u ovom njegovom najnovijem projektu.
Ponekad su moji članci bili popraćeni i stihovima, pa je tako i u ‘Ljekaruše naših starih’ uvrštena pjesma ‘Mator i kuogo maslinor’ istaknute čakavske pjesnikinje i spisateljice Marice Buratović iz Staroga Grada – Farosa. Naravno, zahvalni smo joj na ustupanju njenog pjesničkog uratka, baš kao i gospodinu Danijelu Popoviću koji je knjigu učinio vrhunski dizajnirim ostvarenjem, pa će kao takva sigurni smo privući pažnju svih onih koji žele naučiti ponešto više o ‘drevnoj medicini’ ili je tek imati kao uspomenu na neke davne, prošle godine i vremena.
Dakle, nemojte se iznenaditi kad pročitate: da se nekoć noćno sljepilo liječilo ukapavanjem soka od pečene janjeće jetre u oči; da se zub liječilo žučju od zeca pomiješanom s kvasinom; da se za bolno uho koristila isčupana sitna dlaka gaka (s volje ispod vrata) – natopi se u ulje od svijeće i zatim stavlja u uho, dok se žuć od angule ili guske ulijevala topla. A jedna mlada otočanka nam se pohvalila da žutilo brnistre žene čini puno zavodljivijima, seksipilnijima…, no u knjizi ima još puno toga, samo je uzmite u ruku i pročitajte!
InfoCAP Mirko Crnčević
