Još jedno nedjeljno jutro osvanulo je u Sinjskome polju. Lovci prepeličari sa odanim psima zaposjeli su pozicije gdje se nadaju da bi mogle stanovati prepelice.
Počela je potraga. Hici sa svih strana polja. Onda odjednom sve utihne…Prvi pogon , palo je nekoliko koka. Vise na visak…Lovci se drže pravila- odstrjel vrijedi za tek nekoliko ptica sa domaćeg polja, sa strništa. To su inače koke koje su se baš ovdje ponikle, a kada će štađun od peleta- tek će vidjeti kada učinu malo ružnija vremena…
Psi , nakon višemjesečnog posta- gube glavu, špaltaju teren, čas amo, čas tamo, a onda odjednom – eto je – ferma – jedan drugome sekundiraju, poenteri, oba u fermi jedne ptice, ili možda više njih negdje u prikrajku livade .
Poenterov nos osjeti milijune čestica u zraku – stoji kao skamenjen .Oči mu užarene, naprosto sijevaju kad se podignu dvije . Dum- dum, obje su pale! Aport.
Odličan lovni dan , veli Dragan Milanović, čiji je poenter profesor za lov prepelica. Sa prikrajka su psi , lovci i govor „probudili“ srnu , koje ima podosta u polju. Doselila se iz susjedne države, preko Kamešnice i Vrdova , pronašavši mirno stanište u Sinjskome polju. Lovci se tome vesele- ona je i njihov trud i radost. Love se prepelice, ali nikome ne pada napamet da naškodi toj plahoj životinji.
I još nešto : ima bit da su se i stršljenovi smirili. Nije bilo ekscesa…
InfoCAP
