Lovnik ne mora biti nazočan prilikom pojedinačnog lova, bez obzira da li je riječ o krupnoj ili sitnoj divljači u lovištima. Međutim, za razliku od pojedinačnog lova lovnik mora, dapače, neophodno je potrebit, „planirati i provoditi skupni lov“ u lovištu.
Kad su nam odgovorili na pitanje: smije li, dapače, da li je obveza lovnika biti nazočan u pojedinačnom lovu- nadležno Ministarstvo poljoprivrede citiralo je odredbe Pravilnika o lovniku ( NN 108 /19.).
Na osnovu takvih citata izvučeni su određeni zaključci.
Kad je riječ o pojedinačnom lovu lovnik izdaje pojedinačno dopuštenje za lov za određeno vremensko razdoblje koje odredi lovoovlaštenik lovišta u kojemu će loviti lovac /lovkinja. To može biti dopuštenje za samo jedan dan lova, može čitav ili lovnik može izdati dopuštenje za pojedinačni lov čak i na godinu dana( lovna sezona, naravno) sa utvrđenim terminima lova, koju divljač može lovišti i u kojem lovnom terenu.
Lovnik je „ovlaštena osoba koju je lovoovlaštenik odredio radi planiranja i organiziranja lova „ pod uvjetom i na način predviđen Pravilnikom o lovniku i Zakonom o lovstvu.
Propisi su, dakle, posve jasni, dapače, ne mogu biti jasniji. Međutim, u praksi se postavlja jedno drugo pitanje koje nije precizirano odgovarajućim propisima. Lovnik bi trebao znati što se smatra pojedinačnim lovom, jeli to lov samo jednog lovca ili više lovaca, najčešće skupine od tri do pet lovaca.
Po običajnom pravu – Zakon o lovstvu govori kako se lov provodi u skladu s propisima i lovačkom etikom i običajima – pojedinačni lov ne bi trebao biti lov isključivo jednog lovca /lovkinje pojedinca, iako može- već lov najmanje tri do pet lovaca. Ako je lov sitne divljači, onda ih zakon obvezuje da moraju imati uza se i lovačkog ptičara.
Iz takove konstatacije se nameće samo od sebe iduće pitanje : da li je pojedinačni lov jedan oblik skupnog lova, ako lovi skupina od tri do pet lovaca /lovkinja.A ako takva lovna „formacija“ pripada broju lovaca za skupni lov, onda bi bio potrebit i lovnik!
Drugo pitanje , neriješeno postojećim propisima stoji – kako će lovnik „na daljinu“ „planirati i organizirati „ pojedinačni lov, znade li se da ,osim lova na krupnu divljač- lovac pojedinac ima male ili nikakve šanse u lovu na sitnu divljač, bilo dlakavu ili pernatu.
Osim toga, neriješeno je pitanje – smije li uopće lovac pojedinac – loviti i biti sam u lovištu i loviti , ako ne iz drugih, onda iz sigurnosnih razloga. Naravno, da ne smije ! Nikad i nitko, uče nas u lovačkim učilištima, ne smije i ne može sam , ili sa psom, ući u lovište i loviti iz čisto sigurnosnih razloga.
Nikad se ne zna što se može dogoditi prilikom pojedinačnog lova , napose kada pojedinac lovi u brdsko-planinskim predjelima te kakva ga nevolja može snaći zbog niza okolnosti u prirodi na koje ne može ničim utjecati.
Ako je pak lov završio- narazjašnjeno je pod kojim i kakvim uvjetima i okolnostima će taj isti „pojedinačni“ lovac prikaziti odstrjel divljač i kojoj osobi na zbornom mjestu, i tko će ga dočekati na tom mjestu nakon obavljenog lova.
Sve ove nerazjašnjene definicije pojedinačnog lova brkaju lovce i unose neraspoloženje u lovačkim redovima. Kad je riječ, kako rekosmo, pojedinačni lov sitne divljači.
A dopuštenja lovnik piše za pojedinačni lov sitne divljači…
Fotografija je samo služi zbog ilustracije članka
Foto Dragan Milanović
