Još davnih godina lova sinjski lovci (pre)poznavali su jarebicu kamenjarku ili grivnu u odnosu na njenu težinu, prema tome na kojem staništu obitava. Riječ je, dakako , o tjelesnoj težini te jarebice, što je značajan znanstveni podatak, a ne podatak sa kojim bi se zadovoljili apetiti sportskih lovaca na poljske koke, koji, u načelu, niti ne spremaju sitnu divljač niti je jedu !
Ovo stajalište Sinjana potvrdio je i Mladan Vidović ( „Jarebica kamenjarka- grivna „, 1999. ) u svojem izvrsnom znanstvenom uratku- jedinstvenom u našim lovnim prilikama- navodeći da težina grivne zavisi o podneblju, da li ono oskudijeva sa biljnom hranom, ili je ima dovoljno, gdje je bujna vegetacija.
Grivne se mogu potjerati ispred odličnog ptičara na 100 metara n/m sve do 2000 m n /m , premda joj najviše odgovaraju srednje nadmorske visine. Mužjaci su u pravilu krupniji i teži od ženke, sa prosječnom težinom od 500 do 600 grama…
Loveći nekih davnih godina jarebicu kamenjarku na sinjskom lovištu Davor Martić („Jadranski otoci, morski gateri“,2001. ) iznosi svoja iskustva .Sinjani su razlikovali grivne „bukvarice“, one koje obitavaju na rubovima bukovih šuma, a koje su težile rekordnih 900 grama , potom „škraparice“ koje obitavaju među gromadama kamena, s lošom ishranom, a težile su od 400 do 500 grama , i tzv. obične grivne sa težinom oko 600 grama.
Zabilježen je i potvrđen odstreljeni primjerak grivne u sinjskome brdsko-planinskom lovištu (Petar Dragišić,1954. ) o grivni „bukvarici“ koja je težila 990 grama i time postigla nevjerojatan rekord u svojoj pernatoj obitelji !
InfoCAP
