Sa protekom uskrsnih blagdana započinjao je lov terijeba gluhana u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini početkom prošloga stoljeća. Sam lov spada u veoma teške i neizvjesne kada je zagriženim lovcima, željnim trofeja te veličanstvene ptice –doista trebala dovoljna količina znanja i umijeća i –veoma često – dobrog prijateljstva sa susjednim lovcima u Bosni i Hercegovini.
Iz sačuvanih pisama Filipa Zečevića, lovca iz Štitara u Slavoniji, može se saznati kako je lovio u bosanskohercegovačkim šumama , kod Glamoča, Vareša, Žepća i Foče , kao i na Treskavici. Lov na ovim planinama obraslim gustom šumom – i do 1800 metara nadmorske visine – bio je lovčev pravi izazov i užitak .
Zečević je lovio tetrijebe nakon Uskrsa 1911. godine sa društvom lovaca iz Hrvatske zahvaljujući prijateljstvu sa ondašnjim poznatim kustosom sarajevskog Zemaljskog muzeja Othmarom Reisserom.
U to vrijeme nije bilo školovanih vodiča ,a niti uređenog smještaja, te su lovci kampirali u očekivanju tetrijebovog pijeva pod šatorom ispod visokih jela i borova…I to je bio svojevrsni izazov ovakvog lova !
Veliki tetrijeb gluhan težio je 4 i više kilograma. Što je šuma bila gušća i na višim predjelima planina često pod zakašnjelim snijegom u vrijeme travanjskog i svibanjskog lova – tetrijebova je bilo sve više. U toj džungli nije se bilo lako snaći, pogotovo pronaći pjevalište bez iskusnog seoskog vodiča.
Nekoliko odabranih fotografija iz arhive obitelji Zečević najbolje može ilustrirati kako se nekad , pred sto i vše godina, lovio šumski kralj.
Specijalno za pou-capreolus.hr
