Uncategorized

FOTOGRAFIJA U LOVAČKIM MEDIJIMA Objavljivanjem neetičkih fotografija, često amaterskih, kopamo sami sebi jamu pod nogama na radost onih koji nam proriču budućnost

Lov i fotografija idu jedno s drugim pod ruku. Fotografija divljači prije lova i ulova je draga uspomena gotovo svakom lovcu. Pogotovu starijim lovcima koji prelistavaju svoje albume i rado se prisjećaju lovaca, druženja , lova i ulova !

Lovci , svjesno ili pak nesvjesno, namjerno ili slučajno, iz nekad nedokučivih motiva – odjednom osvanu na nekoj neželjenoj ,slobodnoj , „veseloj „ fotografiji u dnevnim listovima, nekad čak i u lovačkim revijama.

Ako su lovački listovi i lovački portali u službi lovstva, što, dakako jesu ili bi trebali biti, onda oni moraju štititi interese lovaca i lovstva općenito.

Netko će kazati, da ali fotografija je privatna- za „zatvorenu“ grupu ,ali ipak je fotografija pala u oko i izazvala pozornost…

Ona može biti za nečiji kućni album, ali nije za objavu, pogotovu ne u lovačkim medijima.

Jednom smo položili lovački ispit, te smo time, zapravo, dali prisegu da ćemo se prema divljači, kolegama lovcima i prirodi ponašati u skladu sa lovačkom etikom i lovačkim običajima.

Da, upravo prisegu smo dali toga trenutka da ćemo poštivati sva živa bića, da ćemo u lovu koristiti dopuštena sredstva (misli se na oružje i streljivo), kao što je nekad , u jednom drugom vijeku, prisega bila – svetinja !

Stvarno, nekada su lovci polagali prisegu, bila je to lovačka fešta, vrijednija nego što je danas „batinanje“ sretnika za ulovljenu krupnu divljač.

Ponovimo gradivo po stoti put :

  • Divljač se poslije odstrjela polaže na desni bok;
  • Divljači se umetne grančica u usta i na ranu (ne bez razloga );
  • Okoliš gdje ćemo snimati treba biti čist, uredan i po mogućosti u šumskom okruženju, bez parkiranih džipova, ili konobe koja o svemu sliči na mesarnicu;
  • Divljač, posebno trofejna treba biti u prvom kadru, a potom lovac;
  • Lovac i lovci u okruženju moraju biti odjeveni „lovački“, boja ne mora biti zelena, može i smeđa i njoj slična .

Na kraju se ipak pitamo: zar je toliko naporno i teško uloviti takav kadar da doista načinimo dobru, korektnu, etičku fotografiju da „zvoni“ u lovačkim glasilima.

Ako mi lovci nećemo o tome voditi brigu, tko bi drugi trebao !?

InfoCAP

Back to top button
x

Koristimo kolačiće kako bismo vam pružili najbolje online iskustvo. Suglasni ste prihvatiti upotrebu kolačića u skladu s našim pravilima o kolačićima.