vijesti

CRNA LISKA,POSNO JELO, NA TANJURU NERETVANA: Nitko nam ne može zagorčiti naš Badnjak, čak ni biomovci !

Naš narod se počesto služi poslovicom : Koga svrbi , taj se češe!
Netko iz nekih krugova kojima ne prijaju lovci, uporno pokušava podmetnuti etičkim lovcima grijeh kako i dalje, unatoč strogoj zabrani, love na Neretvi obožavane crne liske sa nabojima punjenim olovnom sačmom. Čak i više : čuvari ptičjeg svijeta i zdravlja Neretvana uznastoje zagorčiti – taman užežin Božića- stoljetni običaj njihovih predaka, kojega su naslijedili i ljubomorno čuvaju – lova, priprave i blagovanja divljačine crnih nogu.
Kako drugačije objasniti – po stoti jubilarni put- jedno te isto klepetanje građanskih udruga, mrzitelja lova – koje iz naftalina izvlače bezživotne tekstove , davno već viđene i objavljene, kada je posrijedi lov olovnom sačmom u dolini naše Neretve.
Što li je to, nego sprdnja sa lovcima, ali i njihovo nerazumijevanje stanja, u trenutku kada je hrvatska država objavila propise koji strogo brane lov olovom!
I zašto sve to baš par dana prije velikog katoličkog blagdana …
Upravo ti i takvi čuvari prirode i zdravlja ljudi ( bez licence ! ) ne poštuju drevni običaj , da su još davnih desetlje
a Neretvani vjerovali kako su liske posno jelo i da su kao Božja stvorenja stvoreni da se njima prehrani katolički puk .
Mnogi zaboraviše, da Neretvom više ne lete liske, jer je čudesno vjerovanje u blatsko božanstvo pretvorilo zavodljivu pticu u – krilati bakalar !
I to upravo zahvaljujući brigom „ čuvara“ prirode i zdravlja onih koji bi trebali biti „zatrovani“ olovnom sačmom .
Lovci nisu sveci, ali ne dozvoljavaju da im se stalno gura pod nos nečiji krivolov, pogotovu lovokradica, odnosno fantastične , neprovjerene priče o masovnom, pernatom ekocidu. Onda se sve te priče garniraju dijagnozama (o kojima bi se moglo pričati !) kako su čudesne sitne baline, zapravo, živi otrov za čovječje zdravlje.
Jedno je, pak lov u današnjim uvjetima, na legalan , zakonit način, a drugo su znanstveni i ini drugi pokazatelji koji upućuju na štetnost olovne sačme i zdravlje ljudi kao posljedicu njenog nezakonitog korištenja u lovu.
Dakle, nije riječ o zdravstvenom , nego o etičkom ,odnosno pravnom problemu : nitko ne može nikoga unaprijed osuđivati (bez vjerodostojnih dokaza ) kako „špikuje“ olovom crne liske, dok u isto vrijeme pozitivni propisi jasno ukazuju – lov je dopušten jedino i isključivo tvrdom sačmom, dakle, sačmom koja nije škodljiva za ljudsko zdravlje !
Iz svega se može izvesti jedini zaključak : kako nema lova olovnom sačmom, tako nema daljeg trovanja, znači da je dokazivanje o štetnosti korištenja naboja sa olovnom sačmom –postalo bespredmetno !
Javna ustanova za edukaciju kadrova u lovstvu, Lovačko učilište „Caprelous“, našlo se na meti čuvara prirode i zdravlja Neretvana , premda je na svojoj Internet stranici prenijelo stav i mišljenje svojih polaznika, mladih lovaca koji su u proteklom vremenu ostvarili pravo na držanje i nošenje lovačkog oružja. A zajedno s njim i zakonito pravo uzgoja, zaštite ,lova i korištenje divljači i njenih dijelova .
Čuvari prirode i zdravlja uzimaju sebi pravo tuma
enja propisa i događaja vezanih uz njih , kako njima odgovara, nabacujući se blatom na sve i svašta, pa i na „Capreolus“. Zato im poručujemo : svi vi koji crpite hranu sa europskog tanjura lovaca i lovkinja, napadajući ih nesuvislim i nedokumentiranim izjavama i člancima ( „Svake noći čuju se vabilice i pucnjevi olovnom sačmom “ ) , pobrkali ste „lončiće“, tako da uopće niste ili nećete da razumijete suštinu očitovanja.
Što se pak ti
e „ igre“ oko „imenovanog „ ili „neimenovanog“ autora, na internet stranicama Lovačkog učilišta „Capreolus“, točno su navedeni profesori i stručni suradnici, kao i njihove aktivnosti dok, međutim, taj i takav popis sa imenima nismo uspjeli uočiti na stranicama građanske udruge.
Uostalom, na koncu konca , zbog
ega su se vrli čuvari prirode, životinjskog svijeta i ljudskog zdravlja građanske udruge BIOM uopće uznemirili , reagirajući , ipak, na njima svojstven način.
Pa njih, zaboga nitko nije ni spomenuo u priopćenju Lovačkog učilišta „Capreolus“.
Zato se ponovno vraćamo na mudre riječi s početka : Koga svrbi taj se češe !

INFOCAP
( Fotografije su ilustracije i ne odgovaraju stvarnom stanju )

Back to top button
x

Koristimo kolačiće kako bismo vam pružili najbolje online iskustvo. Suglasni ste prihvatiti upotrebu kolačića u skladu s našim pravilima o kolačićima.