
Za gusku, bilo domaću, sa dvora ili divlju, smatra se da je kao ptica- glupa. Koliko god u narodu živjela uzrečica „glupa je kao guska „, čini se da ta uzrečica ipak tijekom stoljeća izmijenila.
Guske su se, naime, potvrdile da nisu – glupe! Guske su u antičkom Rimu spasile Kapitoloj unutar kojega se sklonio rimski narod za vrijeme napada Gala. Gali su se uspeli na zidine u namjeri da osvoje Kapitoloj, unatoč psima i stražarima što bi im bilo i uspjelo da se nisu oglasile- guske svojim prodornim glasom.
Guske su gakale, vojnici su se digli na noge, te je neprijatelj otkriven i potučen.
Da nije bilo glupih gusaka – Kapitolij ne bi bio spašen . Stručnjaci su tijekom stoljeća zaključili da guske imaju daleko bolji sluh od pasa, čak i lovačkih !?
Divlje guske, čini se, maju ista svojstva kao i one domaće. Lovci na guske, dakle, oni koji love ili su lovili divlje guske, znaju veoma dobro da ove božanske ptice slijeću tek kada dobro osmotre okolinu, te slijeću na prostranim, otvorenim površinama ,često zasađenim kulturama.
Lovac se veoma teško može približiti na puškomet. Ali, oni su se dosjetili kojekakvim varkama, i ako im uspiju onda guskama pade glava. Na primjer, hodaju skriveni iza konja, li se pak došuljaju koristeći neki grm , ili , rjeđe, zid ili ogradu.
Čim jedna guska, koja je uvijek dežurna, primijeti opasnost- grakne i onda sve polijeću glasno grakćući i bježe od opasnosti. U toj poziciji mnogo više sreće može imati lovac ili lovci koji su se skrili podalje. Guske ih u letu taman prelijeću i lovci dobiju idealnu šansu za hitac.
InfoCAP
