Nedavni katastrofalni požar na južnoj strani otoka Hvara, na potezu između Jagodne i Ivan Dolca, u kojem je u pepelu nestalo oko 200 hektara neprocjenjivog ekosustava, nije samo još jedna ljetna statistika. To je brutalna pljuska po licu našoj kolektivnoj ekološkoj svijesti, bolno otrežnjenje i, iznad svega, slika i prilika naše neurednosti i nerada, a dogodio se tek nekoliko dana nakon prethodnog požara u Sv. Nedjelji kada je također izgorjelo oko 10 hektara površine.
Ipak, ovdje se koncentriramo na ovaj zadnji događaj kada su nadljudskim naporima 60 vatrogasaca sa specijalnim vozilima i opremom te četiriju kanadera uglavnom obranjene ljudske kuće i životi, ali je priroda nažalost ostala bez obrane. Službeni očevid ogolio je sramotnu istinu: požar nije podmetnuo piroman, niti je kriv udar groma. Buknuo je na ilegalnom, divljem odlagalištu otpada, gdje je odbačeno staklo pod jarkim srpanjskim suncem odigralo ulogu leće i zapalilo suhu travu.
Divlja smetlišta – tempirane bombe našeg mentaliteta
Riječ je o požaru koji je ustvari školska lekcija o tome kako ljudska komotnost i neodgovornost izravno ugrožavaju opstanak. Divlja odlagališta na našim otocima i obali niču kao gljive poslije kiše jer je pojedincima lakše i jeftinije građevinski otpad, plastiku, stari namještaj i staklenu ambalažu iskrcati u prvu šumu ili makiju nego je legalno zbrinuti u reciklažnom dvorištu.
U ljetnim mjesecima ta smetlišta postaju tempirane bombe. Koncentracija stakla stvara efekt povećala, truljenje organskog otpada duboko pod hrpom stvara lako zapaljivi plin metan, a pozicija u gustoj, neprohodnoj vegetaciji garantira da će vatra, potpomognuta jakom burom, u svega nekoliko minuta prerasti u neukrotivu stihiju. Hvarski scenarij sutra se može ponoviti na bilo kojem drugom otoku ili u unutrašnjosti Hrvatske jer su nam šume zagušene ilegalnim smećem.
Ekocid pod pepelom: Posljedice za floru i faunu
Materijalna šteta na nagorjelim fasadama luksuznih vila može se sanirati novcem, ali šteta nanesena živom svijetu je nenadoknadiva. Na opožarenih 200 hektara dogodio se tihi ekocid.
● Flora: Izgorjela je gusta, zrela borova šuma, zajedno s nepreglednim staništima mediteranske makije i raznovrsnog bilja. Vinogradi na južnim padinama Hvara, posebno između Ivan Dolca i Svete Nedjelje, predstavljaju svjetsku baštinu i srž otočnog identiteta, a njihovo stradanje u požaru direktno uništava egzistenciju lokalnih obitelji.
Obnova tih mitskih loza, zasađenih na ekstremnim strmim padinama, zahtijeva godine ručnog rada na sanaciji suhozida i ponovnoj sadnji plavca malog, pri čemu puni urod dolazi tek nakon sedam do deset godina. Visoke temperature doslovno su sterilizirale površinski sloj tla, uništivši mikroorganizme ključne za plodnost.
● Fauna: Dok su ptice i brža divljač (poput divljih svinja) možda i uspjele pobjeći, sporije životinje platile su glavom našu neurednost. Masovno su stradali zaštićeni gmazovi (zelembaći, blavori), ježevi, kornjače i milijuni korisnih kukaca bez kojih nema ravnoteže u prirodi. Uništena su i prirodna gnjezdišta ptica na opožarenom području.
Sekundarna opasnost (erozija): Ogolio se suhi hvarski krš, pa će prve jake jesenske kiše isprati i onaj preostali tanki sloj zemlje. Bez vegetacije koja drži tlo, obnova će biti mukotrpna i spora.
Oporavak koji će trajati desetljećima
Naglasimo i to da priroda ne oprašta ljudski nemar, a njezina je obnova dugotrajan proces. Prve tri godine gledat ćemo samo suhi korov i paprat. Tek za 5 do 10 godina makija će ponovno pokriti ogoljeli škoj. Da bi se na tom suhom i vrelom području ponovno uzdigla zrela, visoka šuma i formirao stabilan ekosustav kakav je postojao prije ovog srpnja, trebat će između 30 i 50 godina. Dvije generacije ljudi ispaštat će zbog jedne odbačene staklene boce.
Kako dalje? Sveobuhvatno rješavanje i preventiva
Hvar mora biti prekretnica. Rješavanje ovog problema zahtijeva radikalnu promjenu i prelazak s “gašenja požara” na sustavnu, beskompromisnu preventivu.
1. Agresivno uklanjanje i nadzor divljih deponija: Lokalna samouprava mora u suradnji s komunalnim redarstvom i građanima locirati i sanirati svako divlje smetlište. Korištenje digitalnih alata (poput sustava ELOO) i postavljanje skrivenih video-kamera na kritičnim točkama u šumama moraju postati standard, a ne iznimka.
2. Šira institucionalna preventiva: Preventiva nije samo apel građanima da ne koriste roštilj na otvorenim prostorima tijekom ljetnih mjeseci. Ona znači kontinuirani rad tijekom cijele godine: Hrvatske šume moraju redovito čistiti i probijati protupožarne putove i prosike koji prekidaju kontinuitet šumske mase. HEP mora beskompromisno čistiti koridore ispod dalekovoda, a općine održavati prohodnost lokalnih puteva.
3. Pametno pošumljavanje: U suradnji sa strukom, u obnovi opožarenih područja treba poticati sadnju autohtonog lisnatog drveća (poput hrasta crnike) na rubnim dijelovima, jer su oni znatno otporniji na vatru od visokozapaljivih borovih šuma.
4. Rigorozne kazne za neurednost: Dokle god su kazne za bacanje otpada u prirodi samo slovo na papiru, pomaka neće biti. Moramo postati policajci vlastitog okoliša – prijavljivati prekršitelje i inzistirati na maksimalnim novčanim kaznama koje za pravne osobe sežu čak i do nekoliko desetaka tisuća eura.
Škola za budućnost
Katastrofalni požar na otoku Hvaru, izazvan divljim odlagalištem, uništio je 200 hektara ekosustava i mitske vinograde, ističući nemar kao ključni faktor. Realnu štetu na terenu je izuzetno teško procijeniti, dok troškovi angažmana vatrogasaca i kanadera dosežu vrtoglave iznose.
Ovaj crni hvarski scenarij zoran je prikaz što se događa kada vladaju nerad, komotnost i stav “neće valjda baš meni”. Neka ovo zgarište bude bolno upozorenje svim ostalim otocima, općinama i regijama u Hrvatskoj. Prirodu nismo naslijedili od djedova, nego posudili od unuka – a trenutačno im u nasljeđe ostavljamo pepeo i smeće. Vrijeme je da očistimo vlastito dvorište prije nego nam izgori cijela kuća.
Specijalno izvješće s Hvara Mirka Crnčevića, novinara i urednika
FOTO
NASLOVNICA: Šumski požari kod nas uništavaju i najatraktivnija područja uz more (Foto_ Vilma Plenković Plazonja)
SLIKA 1: Šumski požari vrlo često zaprijete i naseljima uz obalu (Foto_ Vilma Plenković Plazonja)
SLIKA 2: Šumski požari nanose nenadoknadivu štetu živom svijetu (Foto_ Privatni album)
SLIKA 3: Ovakvi prizori odbačenog otpada su kod nas vrlo česti (Foto_ Udruga ‘Sunce’)
