Lov srnjaka je u tijeku, ali nije dovoljno odstrijeliti tu plemenitu divljač- princa naših lovišta – nego i poznavati i primijeniti poseban ritualan poslije odstrela.
Etika i lovački običaji nalažu da lovac uvijek divljači pruža šansu neka potraži spas u bijegu. Lov je viteški sport koji preferira znanje, vještinu, sposobnost i brzinu.
Lovac odstreljuje divljač tako što joj nastoji zadati što manje patnje. Zbog toga je hitac „pod plećku“ vrhunski domet lovca kada lovljena divljač „pada u vatru“.
Što, međutim, poslije toga slijedi !?
Lovac odaje poštovanje divljači i prirodi tako što srnjaka položi na desni bok te mu odaje posljednju počast na način da mu stavi u usta „posljednji zalogaj“ što znači u naravi umjesto hrane – odlomljenu zelenu grančicu iz prirodnog staništa gdje je prebivao čitav svoj život!
Grančica se stavlja i na mjesto pogotka, čime se želi kazati da je srnjak odstreljen prema lovačkoj etici i običajima, što je često upravo na mjesto idealnog pogotka kada pada „u vatru“.
Nadalje, grančica se stavlja na šešir lovca odstrelitelja, te se zatiče na ovratnik psa ako je pas pomagao u pronalasku divljači.
Običaj „posljednjeg zalogaja“ obavlja se kod sve krupne divljači, osim medvjeda i divlje svinje, te vuka i risa, ali se potonji kod nas ionako ne love i nisu lovna divljač.
Znak počasti i priznanja divljači znači da lov nije samo odstrjel nego i odgovornost prema prirodi i divljači.
InfoCAP
LOVAČKI KODEKS: FILOZOFIJA LOVČEVOG MORALA, NAJNOVIJE IZDANJE
LOVAČKOG UČILIŠTA „CAPREOLUS“ U SPLITU
