Mnogi se pitaju, a naročito naši kačaduri, slijedi li nam jedno od najizazovnijih ljeta u posljednjih nekoliko godina? Pa recimo onda – prema službenim sezonskim prognozama Državnog hidrometeorološkog zavoda (DHMZ), u priobalju i na otocima očekuje se iznadprosječno toplo i sušno razdoblje. Vrhunac toplinskih valova i najizraženiji manjak oborina predviđaju se za srpanj, a to za naša lovišta znači samo jedno – alarmantno visoku opasnost od dugotrajnih suša i katastrofalnih šumskih požara. Kada temperature prijeđu kritične točke, a kiše nema tjednima, divljač se suočava s borbom za goli opstanak.
Suša i oganj: Dvostruka prijetnja koja briše staništa
Posljedice kombinacije ekstremnih temperatura i izostanka oborina bit će višestruke i razorne. Prvi udar suše osjetit će se kroz potpuni nestanak prirodnih izvora pitke vode. Zbog nedostatka vlage, vegetacija poput makije i brsta gubi nutritivnu vrijednost, ostavljajući divljač bez hrane i prijeko potrebnog rashlađivanja. Životinje su tada prisiljene napuštati svoja sigurna staništa te se spuštati prema naseljima i prometnicama, čime se drastično povećava rizik od naleta vozila.
Situaciju dramatično pogoršava činjenica da smo u priobalju i na većini naših škoja uglavnom izgubili domaću stoku, a i poljoprivreda je zbog depopulacije značajno propala. Nekadašnji pašnjaci i održavana imanja danas su zapuštene površine prepune guste, suhe biomase. To nekontrolirano zarastanje stvara golemu količinu lako zapaljivog materijala, što izravno pogoduje bržem izbijanju i razornijem širenju šumskih požara. Kada požar izbije, on ne uništava samo stanište na dugi niz godina, već izravno usmrćuje divljač. Dok brže životinje poput srna ili divljih svinja možda uspiju pobjeći, mlađ, ptice na gnijezdima i sitna divljač ostaju zarobljeni u vatrenoj stihiji. Čak i nakon što se požar ugasi, preživjela divljač ostaje na crnom zgarištu bez hrane, vode i zaklona od predatora.
Preventive nema bez lovaca i lokalne zajednice: Vrijeme za akciju je sada
Ako čekamo da kriza počne to je najgora opcija. Lovci, kao primarni čuvari prirode, ali i šira društvena zajednica, moraju djelovati odmah kroz konkretne preventivne mjere:
● Radne akcije čišćenja lokvi: Brojne prirodne lokve su nažalost zarasle u kupinu i draču. Potrebno je čim prije prokrčiti prilaze da bi divljač mogla sigurno pristupiti vodi bez straha od predatora, te očistiti dno od trulog mulja kako bi se očuvala kvaliteta vode.
● Kontinuirano punjenje pojilišta: Gdje god prirodne lokve presuše, lovačke udruge trebaju organizirati stalna dežurstva i traktorskim cisternama puniti izgrađena betonska ili plastična pojilišta.
● Iznošenje hrane i soli: Zbog isušene vegetacije, na hranilišta treba redovito iznositi voluminoznu hranu (sijeno) i postavljanje soli, koja je divljači u ljetnim mjesecima ključna za zadržavanje tekućine u organizmu.
● Održavanje protupožarnih putova i osmatranje: Lovci, koji najbolje poznaju teren, trebaju biti u stalnom kontaktu s dobrovoljnim vatrogasnim društvima (DVD), čistiti šumske prosjeke i prijavljivati svaki sumnjivi dim u lovištu.
Ključ spasa: Pravodobne i dobro organizirane akcije
Ekstremno ljeto koje je pred nama ne smijemo dočekati nespremni. Suše i požari jesu viša sila, ali razmjeri štete u lovištima izravno ovise o našoj brzini, planiranju i organizaciji rada na terenu. Stihijsko djelovanje kada kriza već nastupi neće donijeti rezultate. Pravodobnim čišćenjem zaraslih lokvi prije nego što presuše, preciznim rasporedom dežurstava za punjenje pojilišta te stalnom sinergijom lovaca, vatrogasaca i mještana možemo napraviti razliku između života i smrti za nebrojene životinje. Lovačka etika nas obvezuje da u teškim vremenima budemo zaštitnici, a ne samo korisnici prirode. Spasimo naša staništa organizirano i na vrijeme!
Mirko Crnčević
FOTO:
Zastražišćani na Budića vrhu – akcije nadopunjavanja pojilišta bit će potrebne i nadolazećeg ljeta (Foto_ Mirko Crnčević)
Lokva Resnica kod Gdinja – potrebno je prokrčiti prilaze za divljač i očistiti dno od trulog mulja (Arh. snimka)
