Zeleni lovački šešir ne čini lovca, što potvrdiše u nizu primjera stari lovci. Ali je, lovački šešir pravo mjesto kamo lovac može staviti (okačiti) i zorno prikazati svoje lovačke trofeje. Jer lovački ukrasi, a što su drugo nego lovački trofeji divljači, pernate ili dlakave, kojih se lovac domogao zakonitim lovom. Na lovački šešir stane cijela kolekcija lovčevih trofeja, pogotovu ako lovac, na nenametljiv način, koristeći svoj prirodni dar i maštovitost, spoji u jedinstvenu cjelinu sve svoje doživljaje i ljubav prema prirodi.
Šumarski nadzornik dr. Josip Ettinger još je davno (1897. godine), upozorio lovce kako „lovstvo nije lastno naučiti, kako mnogi misle, kad na glavu metnu zeleni šešir perjem okićen i preko ramena objese pušku, pak misle da su tim postali lovci …“.
„Da tko bude izvrstan lovac nije baš nuždno da mora biti i vrstan strijeljač, jer netko može biti izvrstan strijeljač, a ipak kukavan lovac“, savjetovao je Ettinger svoje kolege lovce i šumare.
Lovački ukrasi na šeširima predstavljaju tradicionalni i autentični dio opreme lovaca.
S trofejnim percima divljači (fazan, divlja patka i/ili guska), koji su jedan od najčešćih lovačkih ukrasa, lovci na šeširu nose značkice s lovnim motivima, kao što su crteži pojedine divljači, puške, lovačkog psa, ili pak na drugi, sebi svojstven, način obilježe događaj u lovu.
Lovci koji su članovi određenih lovačkih asocijacija često stavljaju njihove oznake ili znakove na svoje šešire kako bi pokazali svoju pripadnost i podršku toj zajednici lovačkih entuzijasta.
Dlake divojarca kao „divokozina brada „
Lovci su za ukras pravili vitice od dlaka s leđa mužjaka divokoze. Od tjemena preko leđa proteže se tamna pruga – koja zimi ima dlake dugačke oko 20 cm. Lovci ih zovu „divokozina brada“ (ponegdje peraja i/ili Gamsbart).
„Kako u trofeju spada i peraja (Gamsbart), to mogu i za nju spomenuti, da je lijepa, obično sa bijelom ivicom, te dosta dugačka. Imao sam priliku u godini 1929. vidjeti ustrijeljena divojarca u Divoj Grabovici, koji je imao u peraji 18 cm duge dlake.“
(M. Knežević, Šumarski list, br. 11., 1932.)
Dlake se čupaju netom se divokoza odstrijeli.
Lovac te dlake skine i vezuje ih u perjanicu te ih kao trofej, uz značke i/ili druge lovačke ukrase, nosi na lovačkom šeširu.
Što su dlake čvršće i veće, veća je i vrijednost lovačkog trofeja – vitice. Vrhovi dlaka su svijetlo sivi, skoro bijeli, „mraz“, te joj daju srebrnasti sjaj.
Gamsbart (vitica od dlaka divokoze) jedan je od najpoznatijih i najprestižnijih ukrasa, koji izvorno potječe iz lova.
Šarena pera odraslog fazanskog pijevca
Kao ukras na tradicionalnom lovačkom šeširu od vunenog filca, obično u zelenoj, smeđoj ili sivoj boji, lovci često koriste veličanstveni rep odraslog fazana (pijevca). Kroz povijest su vojnici raznih vojska na svojim šeširima kao ukras, a negdje čak i kao znak pripadnosti određenom višem staležu, nosili okačen fazanov rep.
Fazanova pera, posebno iz repa, prepoznatljiva su po svojoj dugoj strukturi i bojama koje variraju od smeđe i zlatne do zelene. Tirolski i bavarski šeširi, tipični za alpske regije, ukrašeni su dugim fazanovim perjem.
Uz repna pera koriste se grudna pera fazana i fazanke, no, ponekad i drugi trofeji divljači lijepih ukrasnih pera.
Šeširi s fazanovim repom (ili perjem) klasičan su modni dodatak, te su često, osim s lovom, povezani s tradicijom (Trachten) ili rustikalnim stilom.
