
Požeški umirovljenik u drvetu radi motive divljači
Radionicom umirovljenika iz Požege Antuna Maričevića dominiraju reljefi s motivima divljih životinja, narodnih nošnji, vjerni prikazi razapetog Isusa, ali i izrađeni uporabni predmeti poput stolova i stolica. Većinu svojih radova on ne prodaje, već ih s ponosom poklanja rodbini i prijateljima, ostavljajući tako trag u njihovim domovima.
Korištenjem dlijeta uz miriše svježe piljevine u svojoj radionici različite komade drveta pretvara u pravu ljepotu koju mnogi smatraju umjetničkim djelom.
Iako je prošao osamdesetu ne posustaje, sredstvo izražavanja je plemenito drvo, a inspiracija mu je sve što oko vidi. Dom mu je pretvoren u svojevrsnu galeriju, od masivnog namještaja do reljefa, svaki kutak svjedoči o vještini ruku koje ne miruju.
Odrastao je u obližnjem Srednjem Lipovcu kao sin vodeničara, te od malih nogu pomogao ocu, od mljevenja zrna do popravaka na vodenici čije je kolo promjera četiri metra bilo remek-djelo tadašnjeg drvodjelstva. Tako je vještina obrade drveta ostala je duboko urezana u Antunovim rukama.
–Orahovo i javorovo drvo su najbolji, najčvršći, ali topola je duša za zahtjevnije predmete jer je mekša. Samo joj treba malo bajca da dobije tu potrebnu dubinu i boju – objašnjava nam ovaj majstor.
Sjeća se Maričević prijeratnog zlatnog doba suvenira, kada je cijeli njegov kraj živio od izrade rezbarenih figura čaplji, jelena i slonova koji su kao suvenire turisti nosili s Jadrana ili putnici na našim autocestama. On je tada, u suradnji s rođakom izrađivao drvene predmete, posao koji je cvjetao sve do vihora Domovinskog rata.





