Prometne nesreće kod naleta vozila na divljač postaju sve učestalije. Pokreću se brojni parnični postupci u kojima vozač osobnog automobila potražuje imovinsku štetu (šteta na vozilu) kao i neimovinsku štetu (tjelesne ozljede i posljedice) ukoliko je do istih došlo. U tim postupcima, podnosi se tužbe protiv pravne osobe koja gospodari lovištem, kao i pravne osobe koja je ovlaštena upravljati javnom cestom na mjestu nastanka prometne nesreće.
Postavlja se pitanje da li se pravna osoba koja upravlja lovištem može osloboditi od objektivne odgovornosti za štetu od opasne stvari, ako dokaže da je propust pravne osobe ovlaštene upravljati javnom cestom radi nepostavljanja prometnog znaka opasnosti „divljač na cesti“ usprkos zahtjevu lovoovlaštenika da postavi taj znak.
Prema sudskoj praksi, kod štete od divljači, kada nadležne ceste nisu postupale po zahtjevu lovoovlaštenika, za postavljanje prometnog znaka „divljač na cesti“, lovoovlaštenik se oslobađa od odgovornosti samo u slučajevima ako je to nepostupanje u uzročnoj vezi sa štetnim događajem i štetom.
Teret dokaza je na lovoovlašteniku da dokaže da je propust prvotuženika (cesta) koji je vezan uz nepostavljanje prometnog znaka „divljač na cesti“ na predmetnoj prometnici, usprkos zahtjevu drugotuženika, bio u uzročnoj vezi s predmetnim štetnim događajem, a ako to ne dokaže, ne bi se mogao osloboditi od odgovornosti.
Na ovo pitanje odgovorio je Županijski sud u Zagrebu, u drugostupanjskoj presudi broj Gž-702/2023 od 21. ožujka 2023. g., pa se na istu presudu upućuje. U toj presudi u bitnome stoji:
„Nepostupanje osobe ovlaštene upravljati javnom cestom po zahtjevu lovoovlaštenika iz čl. 50. st. 2. Zakona o cestama, oslobađa lovoovlaštenika od objektivne odgovornosti za štetu nastalu naletom divljači na vozilo na cesti samo ako je to nepostupanje u uzročnoj vezi sa štetnim događajem i štetom jer bi u tom slučaju lovoovlaštenik dokazao da je šteta, djelomično ili potpuno nastala radnjom treće osobe koju on nije mogao predvidjeti i čije posljedice nije mogao izbjeći ni otkloniti, čime bi bile ostvarene pretpostavke za oslobođenje od odgovornosti u smislu odredbe čl. 1067. st. 1., 2. i 4. ZOO-a.
Međutim, u postupku utvrđene činjenice ne upozoravaju da je opisano nepostupanje prvotuženika (nadležne ceste) u uzročnoj vezi s predmetnim štetnim događajem. Naime, znakovi opasnosti, kao što je znak „divljač na cesti“, služe da se sudionici u prometu na cesti upozore na opasnost koja prijeti na određenom mjestu, odnosno dijelu ceste i da se obavijeste o prirodi te opasnosti (čl. 16. st. 1. Zakona o sigurnosti prometa na cestama – Nar. Nov., br. 67/08, 48/10, 71/11, 80/13, 158/13, 92/14, 64/15, 108/17, 70/19 i 42/40). Kako je prvostupanjski sud utvrdio da je u konkretnom slučaju ograničenje brzine na predmetnoj dionici ceste u vrijeme štetnog događaja bilo 60 km/h, a da je brzina kretanja vozila tužitelja prije naleta bila 55 – 60 km/h, da se vozilo tužitelja kretalo iz smjera istoka prema zapadu desnim kolničkim trakom, dok se divlja svinja kretala iz smjera sjevera prema jugu nailazeći vozilu s desne strane i u vrijeme nezgode bio je mrak, a sa sjeverne stranke kolnika nalazilo se zeleno raslinje koje je ometalo vidljivost vozaču, tako vozač nije mogao vidjeti divlju svinju jer se ona nalazila izvan kolnika bez obzira na to koja su svjetla na vozilu bila upaljena, kratka dužine oko 40 m ili duga dužine oko 100 m, koja je iznenada istrčala ispred vozila tužitelja, za zaključiti je da opisani propust prvotuženika nije u uzročnoj vezi s predmetnim štetnim događajem. Naime, vozač i bez toga prometnog znaka vozio manjom brzinom od dopuštene, što upućuje na njegov oprez u vožnji, koji bi se opravdano mogao očekivati i uz postojanje spomenutog prometnog znaka, a sam nalet bio je neizbježan jer vozač zbog raslinja uz cestu u noćnim uvjetima vožnje nije mogao vidjeti nailazak divlje svinje.
Stoga je prigovor drugotuženika da je šteta nastala isključivo radnjom, odnosno propustom prvotuženika primjenom čl. 1067. st. 2. ZOO-a, pravilno ocijenjen i odbijen kao neosnovan“.
Zaključno, u svakom slučaju, vozač je dužan u smislu čl. 51. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, brzinu kretanja vozila prilagoditi osobinama i stanju ceste, odnosno druge površine kojom se kreće te vidljivosti, preglednosti, atmosferskim prilikama, stanju vozila i tereta, kao i gustoći prometa tako da vozilo može pravodobno zaustaviti pred svakom zaprekom koju, u konkretnim uvjetima, može predvidjeti, odnosno da može pravodobno postupiti prema prometnom pravilu ili znaku.
Pitanje dinamike nastanka prometne nesreće, a posebno brzine kretanja vozila, mogućnosti pravodobnog reagiranja i izbjegavanja naleta vozila na divljač, u ovakvim slučajevima, spada u nadležnost sudskog vještaka prometne struke koji se redovito koristi u sudskim postupcima.
Specijalno za InfoCAP SINIŠA ŠTIMAC, dipl. iur.
