Sada je već potvrđeno iz Hrvatskog lovačkog saveza : od 1. siječnja 2026. godine, nakon 25 punih godina neprekinutog mjesečnog izlaženja -svakoga 1. u mjesecu u slobodnoj prodaji- sklapaju se stranice prvog i jedinog nacionalnog lovačkog magazina Dobra kob u Hrvata.
Bilo je doduše i ranije dobrih pokušaja, ali nijedna lovačka revija takvog formata i značenja nije doživjela svoj toliko dugi vijek i dalo nemjerljiv doprinos razvoju i unapređenju hrvatskog lovstva kao što je tijekom dva i pol desetljeća dala Dobra kob!
Gašenje dvadeset-pet godišnjaka izazvalo je mnoge i različite reakcije ,uključujući pozive, stalnih, odanih čitatelja, pogotovu onih koji su arhivarski sakupljali brojeve Dobre kobi i nanovo ih prelistavali i čitali.
Časopis je postao od prvih dana tiskanja 2001. godine obiteljski lovački magazin .
Početak je bio vezan za stratešku uređivačku politiku Slobodne Dalmacije koja se 2001. godine odlučila na izdavanje više revijalnih izdanja za mandata glavnog urednika Dražena Gudića i direktora Srđana Kovačića. Došlo se do spoznaje da je budućnost pisanog novinarstva u ovakvim i sličnim revijama. Tako je svoje mjesto Dobra kob našla među danas aktualnim časopisima More i Maslina ove renomirane novinske kuće.
Kao novinar i urednik Davor Martić priprema projekt lovačkog časopisa, namijenjenog, prije svega, prirodnjacima, uključujući i lovcima ,kao i uzgajivačima lovačkih pasa, ljubiteljima prirode i divljači.
– Prvi broj izlazi u povodu blagdana sv. Huberta 3. studenog 2001. godine sa nekoliko udarnih tema koje su naravno zaintrigirale u samom početku najširu lovačku javnost. Časopis je imao prepoznatljivu “glavu”, u sredini naziva Dobra kob stajala je kraljica dalmatinskog kamenjara, jarebica kamenjarka, rijetka i prorijeđena vrsta, što je upućivalo da će se list, prije svega, baviti živom prirodom i njenom zaštitom i očuvanjem.
No, trebalo je angažirati pisce, novinare, stručnjake koji će pratiti događanja u svim segmentima lovstva koji će brzo, objektivno i istinito izvještavati iz lovišta – sjeća se Davor Martić, prvih početaka i velikog interesa posebno dalmatinskih lovaca koji su, između ostalih, napokon našli svoje mjesto u novom časopisu.
U okviru Slobodne Dalmacije kao vodeće medijske kuće, sa novinarima profesionalcima i dopisnicima u svim većim sredinama u Hrvatskoj (Zadar, Šibenik, Dubrovnik, Zagreb, Rijeka, Osijek…), Martić je angažirao novinare i dopisnike koji su zdušno prihvatili pisati o događajima iz domene lovstva u svojim sredinama. Oni su već u genima imali “lovačku žicu” te su se tijekom vremena surađujući sa urednikom i časopisom profilirali u korektne lovne znalce. Posebna kategorija angažiranih suradnika bili su oni stručne naravi, lovci koji su cijeli svoj životni vijek proveli baveći se lovom i lovstvom. Zatim sveučilišni profesori i znanstvenici koji su u relativno kratko vrijeme imajući u sebi prirodni dar za pisanjem savladali novinarsku, spisateljsku vještinu.
– To govorim iz tog razloga što smo iz ove prethodne dvije grupe suradnika izvukli ono najbolje od njih tako da su često teške i nezgrapne rečenice pretvorili u doista sjajno, pitko novinarsko štivo, svakome čitatelju lako dostupno. Priznat ćete – nije lako “pravničke” ili “doktorske” nazive i rečenice tako uskladiti da je pri čitanju svima dostupno!
Tako smo i strogo stručno gradivo približili svim lovcima i lovkinjama bez obzira na stupanj obrazovanja. Utoliko je ovaj časopis imao svoju vrijednost i pogodio je „u sridu“ lovačkog življenja i interesa lovaca, ali i onih kojima lov i lovci nisu baš bili pri srcu – napominje perjanica Dobre kobi.
– Također veliki broj reportaža i foto reportaža upravo o onom „malom“ lovcu, o njihovim uspjesima na uzgoju i zaštiti divljači, lovu, uzgoju vrsnih lovačkih pasa, pokazali smo jednu širinu otvorivši vrata svima onima koji su htjeli pokazati, objaviti ili prikazati svoja dostignuća u lovačkom životu.
Na taj smo način povezali lovce i kinologe, zatim lovce i ribare jer su u najvećem broju slučajeva lovci bili i ribiči. Nerijetko smo imali priloge iz lovne balistike prikazavši najnovija europska i svjetska iskustva pri izradi lovačkih pušaka, streljiva i optike. Ali, to nisu bili PR-ovi za trgovce ili proizvođače, nego stvarno istinski, objektivni i odgovorni testovi naših iskusnih balističara. Njegovali smo i naše tradicionalno streljaštvo. Pisali o lovu lukom i strijelom u nekim državama gdje je takav način lova bio u punoj snazi. Također smo imali kontakt rubrike sa čitateljima kako bi iznosili svoje spoznaje u cilju rješavanja određenih problema, poteškoća, loših navika u lovstvu, pa i krivolova.
Vrsni reporteri okušali su se u fotoreportažama. Vrhunske fotografije donosili su doista novinari dobrog oka, sa puno kreacije i smislom za prirodu. Među nama smo se stalno brusili, tko će snimiti bolju fotografiju, tko će načiniti izvrstan snimak fazana u punom letu, ili patku kada ponire ogromnom brzinom. Nije lako “uhvatiti” jarebicu kamenjarku u letu – zapravo, te su fotografije rijetke, nešto neviđeno, fenomenalni prizori divljači u pokretu, danas ih gotovo nema, ili pak šljuku kada polijeće pred fermom zahuktalog setera ili poentera.
Gdje su one slike zeca u trku, ili kada napravi “škerac”, dobivši balinu po zadnjim sapima…Pa onda fotografije divokoze, kojoj se teško, gotovo nemoguće približiti, ako nemaš uza se pametnog i iskusnog tragača u onim surovima, po život opasnim, ubojitim, gudurama Biokova, Mosora, Kamešnice, Dinare.
Za dobrom fotografijom žudili su doajeni Dobre kobi Stanko Karaman i Marijo Todorić, nažalost potonji, rano preminuli stvaralački um lovačke fotografije. Ništa manje upornosti i umjetničkog duha nisu pokazali u svojim vrhunskim uratcima Paul Jedriško, Romeo Mance…
Ugledni povjesničar lovstva Alojzije Frković, čim bi Dobra kob izašla na kioske, govorio je da mu ne treba lovni kalendar jer po Dobroj kobi točno zna kada je započela sezona lova na određenu divljač. Što znači ako se lovna sezona na zeca otvara početkom listopada – listopadski broj donijeti će kvalitetan tematski prilog o načinu lova zečeva i upotrebi streljiva.
Među prvim suradnicima Kobi od kojih su neki ostali vjerni listu zaključno do 1. kolovoza 2023. godine su dr. sc Perica Tucak , dr. vet. med., prof. biologije Aco Vranjković, prof. dr. sc. Zoran A. Ristić. Dok su veterani lista preminuli posljednjih nekoliko godina: Mladan Vidović, Radoslav Bekavac, Alojzije Frković, Miljenko Zečević i brojni drugi, nabraja Davor i dodaje: – Na listi vjernih i odanih suradnika, novinara koji i dan danas pišu za Dobru kob nalazi se i potpisnik ovih redaka. Zatim Mirko Crnčević, Jelenko Topić, Krunoslav Kruljac, …, koji su za sobom ostavili neizbrisivi trag pišući više od dvije decenije za naš list.
Mladi Ante Sarić, Dragan Milanović i Lađan Prvan profilirali su se u izvrsne reportere. Ogromna je razlika od onoga vremena kada su počeli pisati pa do proteklih mjeseci. Otkrivajući životopise lovaca, izvlačeći iz njih sve ono što je najbolje, prodirući im u dušu, oni su, slijedeći svoj stvaralački nerv, postali izvrsni pisci, pjesničke duše, koji su znalački, sve najbolje o ljudima, lovcima, ono etično, ljudsko, znali pretočiti i uobličiti među koricama Dobre kobi.
U prvim počecima lista zamjenik glavnog urednika strastveni je lovac Robert Žaja koji je također dao svoj doprinos tih dana razvoja lista – smatra Davor Martić, koji je, po saznanjima, jedan među starijim splitskim lovcima, ali zato “prvo pero” hrvatskog lovstva sa ispisanih tisuće članaka, dvadesetak monografija o divljači, općenito tekstova o lovstvu. Većinu članaka Martić je pisao dok je uređivao rubriku „Lov“ u nedjeljnom prilogu Vikend cocktail-a Slobodne Dalmacije, potom Dobroj kobi i u Lovačkom vjesniku, gdje je počeo sa suradnjom 1968. godine.
Povijest Dobre kobi, međutim, promijenila se kada je Slobodna Dalmacija prije sedam godina prodala časopis HLS-u koji je dao najbolju ponudu između više pretendenata. Doduše list je prvo ponuđen glavnom uredniku Davoru Martiću u obliku franšize. Međutim, kako je prolazilo vrijeme temeljni stručni kadrovi Slobodne Dalmacije odlaze u mirovinu pogotovo komercijalisti zaduženi za tiražiranje, prodaju i prikupljanje komercijalnih oglasa bez kojih ni jedan list ne može opstati, zbog čega je bilo teško prihvatiti prijedlog Miroslava Ivića, glavnog direktora Slobodne Dalmacije.
Jedno su želje, a drugo stvarne, materijalne mogućnosti, obim posla koji ne smije pasti na jednu -dvije osobe, bez obzira koliko god one bile stručne i mogle se nositi sa teškoćama. Rad na listu, časopisu, bilo koje vrste, stvar je timskog rada, a ako tim šteka, onda nema ništa od posla…
Stoga se naš sugovornik angažirao i sa upravom našeg dnevnog lista i sa tadašnjim danas pokojnim predsjednikom HLS-a Đurom Dečakom dogovorio o prelasku Dobre kobi pod skute HLS-a.
– Pošto sam obrazložio stanje i situaciju kakva jeste Dečak je objeručke prihvatio časopis kao revijalno izdanje HLS-a pored službenog glasila Lovački vjesnik.
Za vrijeme trajanja mandata Đure Dečaka Dobra kob je zadržala sve kvalitete vrhunske lovačke revije te se mogla slobodno ubrojiti u sam vrh pisanog lovačkog štiva.
Đuro Dečak nikada nije na nešto urgirao, upozoravao ili ne daj Bože, branio objavu nekog članka, bez obzira o kome se ili o čemu radilo. Dapače čak je sugerirao da se nekako drugačije osvrnem po pitanju lovstva i HLS kao institucije vodeći računa o tome da Kob ostaje samostalna i slobodna obzirom da je znao kako bi prelaskom iz jedne novinske kuće u HLS značilo da je Dobra kob postala službeno glasilo HLS, a što on nije želio da ona bude. Zbog toga i nije želio da izdavački savjet uđe u naš mjesečnik, neovisno o njegovom eventualnom utjecaju na uređivačku politiku časopisa – tvrdi glavni urednik Dobre kobi.
I, naposljetku, poslije 22 godine rada na doista složenom kompleksu stvaranja Dobre kobi, iz broja u broj, iz mjeseca u mjesec, sam vodeći brigu o uređivanju, pisanju, pa čak i prikupljanje godišnje pretplate i oglasa, Davor Martić je napustio Dobru kob podnijevši ostavku bivšem aktualnom predsjedniku HLS-a .
Napustio sam Dobru kob s razlogom što HLS nije uspio organizirati stručnu službu za pretplatu, tiražiranje i marketing. A nije da nije bilo kadrova. Početkom ljeta dao sam ostavku na mjesto novinara i urednika, a da sam bio u pravu pokazalo se na nakaradnom sastanku u Podgariću
Za vrijeme mandata Đuro Dečak je bio korektan suradnik i sugovornik, kako hoćete. Imao je velikog razumijevanja za ovaj naš složen i težak posao.- Nije se uplitao u novinarski posao, znao je da sa svojim timom radim na dobrobiti hrvatskog lovstva. Čak i kad su se pojedinci, koji su sjedili uz njega, pomalo ljutili kad im neki članak ne bi pasao, nije se dao. Bio je dosljedan, autoritet, znao je lučiti dobro od lošega – veli nam doajen hrvatskog lovstva, novinar i urednik Davor Martić.
Iz monografije MEDIJI I LOVSTVO Davora Martića, Split, ožujak 2024.
