
Stariji hrvatski jezikoslovci koristili su riječ premet za prolaz krupne divljači , što radi stalno , s jednog kraja na drugi (recimo brda !).Premet bi, bila, zapravo, prometnica divljači.
No, međutim, umjesto premeta – što to divljač premeće- više bi odgovarao izraz prolaz . Dakle, divljač tom stazom, izabranim prolazom iz njoj samo znanih razloga – stalno se kreće, prolazi. On joj je najbolji i najsigurniji put do šume, ležaja ili loge , do skloništa ili do ispasišta.
Kako naš izraz prolaz nema jezičnu alternativu , jer ni on u suštini ne odgovara smislu hrvatskog lovogovora, onda je u optjecaju stari lovački izraz opće prihvaćen. A to je, ipak, premet divljači.
Autor Lovačkog priručnika Dragutin Veseli iznosi da „lovac očekuje divljač na prikladnom mjestu , ne na premetu , odnosno očekuju je na prelazu ili prolazu divljači.