Splitski lovci njegovali su prastare vještine gađanja glinenih golubova i gađanje „u nišam“ (kolo). Tim streljačkim disciplinama upotpunjavali su bavljenje lovom i lovstvom u doba kada je lov bio zabranjen .
Prelistavajući požutjele stranice Knjige upisa u Državnom arhivu u Zadru, u vrijeme vladavine Austrougarske , pronašli smo mnoštvo izvornih dokumenata o osnivanju lovačkih i streljačkih društava.
Među najstarijim lovačkim društvima u Dalmaciji, arhivski podaci potvrđuju da spada Lovačka udruga „Split“, potom Lovačko društvo „Sveti Hubert“ u Šibeniku, lovačke družine sa Brača i Hvara, dok su se stogodišnjacima približile još neke lovačke i streljačke družine ali bez valjanog upisa datuma utemeljenja i odobrenja osnovnih pravila društva ( statuta ).
Zasigurno, najstarije streljačko udruženje u Dalmaciji, možda i u Hrvatskoj, utemeljeno je u Splitu 30. 09. 1892. godine, dakle prije 133 godine. Osnovni akt , Pravilnik, vlast im je potvrdila 19. 04. 1892. pod upisnim brojem 7312 navodeći da je svrha društva „njegovati strijeljanje u nišam „.
Iz toga početnog razdoblja nisu poznati podaci o rukovodećim ljudima. No, zato se navodi 1913. godina prema kojem izvatku je društvo okupljalo 40 strijelaca . Kao i podatak da je 1913. godine predsjednik bio Paško Krstulović, potpredsjednik Ante Brajević , a blagajnik Ivan Roje.
Za početak djelatnosti lovačkih, streljačkih i ostalih društava, koje su odobravale vlasti Austrougarske na osnovu Zakona o pravu udruživanja iz 26. 11. 1852. godine, važan je upisani datum utemeljenja i kada je nadležna vlast potvrdila pravila društva. Svako okupljanje lovaca ili strijelaca bez odobrenih tih i takvih dokumenata nema pravnog učinka, što znači da pojedina društva slave svoje stogodišnje rođendane a da nemaju pravnog uporišta u tadašnjem Zakonu o pravu udruživanja.
InfoCAP
