Kada je zadnjeg dana 2023. godine odjeknula vijest o pronalasku još jedne invazivne vrste u dolini Neretve, stanovnici tog kraja s pravom su se pitali “Gdje je kraj?“. Naime, u dolini Neretve obitava invazivna vrsta plavi rak koji je postao prava pošast za ihtiofaunu ušća Neretve. Poznate su i biljne invazivne vrste poput pajasena (Ailanthus altissima), raznolisnog krocnja (Myriophyllum heterophyllum), čivitnjače (Amorpha fruticosa) ili pak opće poznate zvjerke malog indijskog mungosa (Urva auropunctata).
Pronalaskom zadnje invazivne vrste, zebraste dagnje, broj invazivnih vrsta u Neretvi raste a samo upravljanje takvim vrstama još uvijek je nepoznato.
Zebrasta dagnja (Dreissena polymorpha) je mala školjkica kojoj su izvorna staništa jezerski sustavi južne Rusije i Ukrajine, ali je slučajno introducirana u brojna druga Europska područja. Vrstu je po prvi puta opisao njemački zoolog Peter Simon Pallas,1769. godine po primjercima koji potječu iz riječnih ekosustava Urala, Volge i Dnjepra.. Ime su dobile po prugastom uzorku koji se vidi na njihovim ljušturama, iako nije prisutan svugdje podjednako. Obično su veličine oko 2 cm dok mogu narasti i do 5 cm dužine. Ljušture su slične ljušturama svima poznate dagnje (mušule) dok se za kamenja na isti način pričvrsti kao i svoja morska rođakinja, jakim bisalnim vlaknima.
Nakon otkrivanja ove vrste nejasno je bilo od kuda u Neretvi i kako joj populaciju držati u optimalnim granicama negativnog utjecaja na ekosustav neretvanske doline, koji je i bez ove vrste bio dovoljno narušen antropogenim čimbenicima. Naime slučajnim istraživanjima na području doline Neretve utvrđeno je više vrsta riba i ptica koje se hrane ovom vrstom. Iz literaturnih podataka poznato je 36 vrsta ptica koje se hrane ovom školjkom kao i 43 vrste riba koje konzumiraju razne razvojne oblike ove školjke.
Pravo otkriće u ovogodišnjem lovu na liske bio mi je pronalazak školjkice u jednjaku odstrijeljene liske. Na prvi pogled odmah sam posumnjao na ovu vrstu a konačnu potvrdu u determinaciju dobio sam od prijatelja Roberta Crnkovića, inače hobista malakologa iz Trogira. U radu Prirodni neprijatelji zebrastih dagnji: predatori, paraziti i ekološki konkurenti (Natural enemies of Zebra Mussels: predators, parasites, and ecological competitors, Molloy, P.D. et al.) navode se slijedeće vrste ptica kao izrazito česti konzumenti ove školjke. U prvom redu tu je krunata patka (Aythya fuligula) koja se smatra najagresivnijom ptičjim predatorom zebrastih dagnji u Europi (Draulans,1987.) a u Nizozemskoj od 80 do 95 % prehrane ove vrste je upravo zebrasta dagnja (de Kock & Bowmer,1993.). Uz mnoge zabilježene vrste ovdje ćemo spomenuti samo one zabilježene u delti Neretve:
Divlja patka gluhara (Anas platyrhynchos)
Patka kreketaljka (Anas strepera)
Patka glavata (Aythya ferina)
Patka crnika (Aythya marila)
Patka njorka (Aythya nyroca)
Patka batoglavica (Bucephala clangula)
Žalar cirikivac (Calidris alpina)
Labud (Cygnus olor)
Liska (Fulica atra)
Mlakuša (Gallinula chloropus)
Riječni galeb (Larus ridibundus)
Crna patka (Melanitta nigra)
Patka kulašica (Melanitta fusca)
Veliki ronac (Mergus merganser)
Mali ronac (Mergus serrator)
Mali gnjurac (Podiceps rufficolis)
Utva (Tadorna tadorna)
Čvorak (Sturnus vulgaris)
Uz crnu lisku poznato je da se i pastrvski grgeč (još jedna invazivna vrsta koja je unesena u ekosustave delte Neretve), uobičajeno hrani ovim školjkama. Porast populacije ove vrste ribe u vodenim sustavima delte Neretve koja čini sve veći maseni udio (uz štuku i soma) u ihtiofauni rijeka i jezera delte Neretve, zasigurno će pozitivno djelovati na populaciju invazivne zebraste dagnje.
Narodski rečeno „Nije svako zlo za zlo!“
Slika 1-Zebrasta dagnja pronađena u liskinom jednjaku, foto: Nikola Menalo
Slika 2– odstrijeljene liske, Foto: Nikola Menalo
