Našim otočanima je u prirodi provesti blagdane u društvu ukusne zečje pečenke.Rijetki su blagdani a da ih Bračani, Hvarani, Višani i Šoltani dočekaju bez omiljenog jela. No, čini se da će se malo njih ove godine , barem sudeći po riječima otočnih lovaca, osladiti zečevinom na „sto načina“ začinjenoj prirodnim miomirisima lavande ili ružmarina.Zalivenoj žutim uljem i prošekom po receptu pradjedova…
Na Braču je ova lovna sezona bila iznimno loša. Doduše, pojedini lovci odstrijelili su tek po kojeg zeca. Većina lovaca ostala je praznih ruksaka. Brač je svojedobno bio pravi raj : u jednoj lovnoj sezoni vješti brački lovci znali su odstrijeliti, po riječima nekadašnjeg, bivšeg čelnika Lovačkog društva Brač Petrita Bakovića- više od 800 zečeva !
Brač je po populaciji i odstrjelu omiljenog dugouhana bio jači nego varaždinski Zelendvor.
- Lovna sekcija Supetar odlučila se , uz suglasnost uprave Lovačkog društva, zatvoriti lov odmah nakon prvih lovova, pričaju naširoko brački lovci. Zeca naprosto nema. Što je tome uzrok samo možemo nagađati. Prije svega, mislimo da se na zeca negativno odrazila pretjerana urbanizacija, potom krivolov , moža čak i vremenske neprilike , ali najviše sindrom smeđeg zeca. Kao što je poznato prije desetak godina u lovište smo pustili skupo plaćene ali bolesne zečeve, navodno uvoz iz Mađarske. Zec se nije, čini se, oporavio do današnjih dana.
Stariji Bračani znaju ili iz pričanja ili iz vlastitog doživljaja da su brački zečevi davnih godina udomljeni iz lovišta grofovije Bombelles u Petrijancima kod Varaždina. Poznat je podatak da je grupa lovaca iz Nerežišća 1913. godine organizirala masovni lov u predjelu Vidove gore (zapis dra J. Škarića ) kada su ulovili više od 60 zečeva !
Hvarani su, usporedi li se ulov sa Bračanima, ove sezone dobro prošli. Pojedine grupe uspjele su odstrijeliti više zečeva ,a uz zeca bi kao „šlag na torti“ u torbu „doletio“ fazanski reponja i poneka šljuka. Tako da je sve u svemu lov bio dobar. Uostalom Hvarani, kao što ističu- kad nabave onda kupe „po muški“ više od 200 živih zečeva iz umjetnog uzgoja. Zečeve ispuste na kraju lovne sezone računajući da će zeko dočekati iduću lovnu sezonu.Uz njihovu pomoć.
Naravno, da bi zec opstao Hvarani sprovode uzgojne i zaštitne mjere. Doduše, u prilog populaciji zečeva ide i podatak da su mnogi hvarski lovci udruženi u lovne grupe , zapravo, lovci na „debelo“, što hoće reći, kako love divlje svinje sa kojima marljivo i s puno pozornosti pune obiteljske škrinje! Zato „štede“ zečeve, loveći divlje svinje.
Navodno, svinjetinu čuvaju za fešte i prijatelje. Međutim, prijatelji vele kako čekaju podugačak red vjerujući u dobrotu svojih vršnjaka,ali nikako da im dopadne „njihov“ davno već obećani komad plećke ili buta.
A što se pak tiće bogatstva zečeva nekada je Šćedro slovilo kao istinsko carstvo. Bilo je to doba kada je ovim otočićem upravljalo Šumsko gospodarstvo (1948. ). Sve je teklo u redu, dok se nisu počeli buniti vlasnici zemljišta iz Pitava zbog šteta koje im čine zečevi.
Općina je odlučila da ih se riješi sa otoka i time smiri bundžije. U lovačkim spisima stoji da su , pored samih Hvarana, u likvidaciji zečeva na Šćedru sudjelovali i lovci iz Vela Luke sa Korčule. Oni su, navodno, nosili kući „pune vreće zečeva „. Kroničari su zapisali kako je tada utamanjeno nevjerojatnih – tisuću zečeva !
S druge pak strane , kada se razmatra lov na Visu, najudaljenijem otoku među srednjodalmatinskim otocima ispada da su oni najbolje prošli. Limit ulova je oko 400 zečeva u sezoni lova! Impozantna brojka , doista, sa kojom ne mogu računati ni „jače“ lovačke udruge u Hrvatskoj.Međutim, ta brojka je iz lovnogospodarske osnove i planove godišnjeg gospodarenja…
Lov na Visu je dobar,ali se teško dolazi do sigurnog pogotka i ulova. Zeca se može loviti samo sa psima goničima, zbog teškog lovnog terena,a fazani pravi reponje,divljaci, lukavo bježe skrivajući se u pravoj džungli mediteranskog raslinja.
Prošli su dani kada su se Višani hvalili ulovom, kada bi gdje- kad slučajno procurio podatak da u zamrzivačima nekih obitelji leži pohranjeno više od 100 fazana odstrijeljenih u jednoj lovnoj sezoni.
Ako nema ulova ,ili se je smanjio, ostala su zato sjajna sjećanja, kada očevi pričaju sinovima kako se nekad lovilo na Visu. A Vis se kao istureni otok, nije baš puno ni danas promjenio, ostala je ista klima, mediteransko raslinje, ljetna nestašica vode…
Očito, promjenili su se žitelji, lovci, promjenilo se shvaćanje lova , kako na Visu tako i u drugim otočnim sredinama.
FOTO
Fotografija bračkih lovaca samo je ilustracija članka
