Pernate lovne divljači je na otoku Hvaru zamjetno manje nego prijašnjih godina. Jednom nam je Englez Steve Jones, veliki obožavatelj ptičjeg svijeta, koji se svojedobno nastanio u Dolu rekao da na otoku nije vidio djetlića, šojku ili svraku, a i morskih ptica nema kao u drugim zemljama. Hvarski kačaduri se sve manje bave lovom na sitnu divljač, ali zato nemilo pucaju u divlje svinje. Nisu li razlozi možda u materijalnoj koristi , pitaju se lovci koji i dalje guštaju u lovu sitne divljači,barem u vrijeme njenih zemana. No ono što je znakovito u zadnje vrijeme govore da već godinama nitko nije vidio niti jednog oreba, odnosno jarebicu kamenjarku (lat. Alectoris graeca Msn.), kojoj se općenito tepa da je ona lovcima carica, svojevrsni ‘biser dalmatinskog krša’.
Situacija s tom pticom je više nego dramatična, a barba Juri Buj nam je ne baš tako davno pripovijedao da je prije 35 godina itekako obitavala na škoju. Određene spoznaje na mlađe kolege lovce prenijeli su poznati lovci pok. Andrija Petrić Muse, Duško Salamunić, Kruno Peronja…, a ima ih još dosta živih koji bi imali što reći na tu temu, kao što su Mate Mileta, Stjepan Miro Olujić, Špiro Alujević, Tonči Dulčić, Jere Petrić, Vinko Matijević… Najviše ih je jarebica bilo na visinskim predjelima, pod glavicu sv. Mikule, zatim vorhom sve od Plaže pa do Sućurja, na predjelu Tor kod Jelse… Tijekom vremenskih nepogoda znala se spustiti sve do vrbovačkih Glavica, pa i do poluotoka Kabal. No, moramo se doista zapitati što se dogodilo s tim ‘biserom Dalmacije’, kamo je odlepršao forski oreb, nismo li i mi sami poprilično krivi zato jer se nedovoljno brinemo o njemu.
Činjenica je da se ovdje ne radi o poljskoj, a niti šumskoj koki, ova obitava na otvorenim kamenitim prostorima. Lovci su je sve manje lovili, a ona je sve više nestajala. Jedan od problema je svakako manjak stoke i zaraštanje tih područja, na Hvaru primjerice uznapredovalim alepskim borom. Uslijed toga nestaje i kadulje, čije sjemenke su bile prava poslastica za sve koke, pa i njihove piliće. Nema ni insekata koje bi se moglo naći uz izmete domaćih životinja, tj. koza, ovaca, konja i magaraca, a koji su itekako značajni u njihovoj ishrani. Ptica se drži nisko, uglavnom korača po tlu, a Ivo Pavičić iz Dola kaže »…Orebi su nastradali od kada se u poljodjelstvu intenzivno koriste razni pesticidi, pa i umjetna gnojiva.«
Dakle, kamenjarke su se kretale u blizini vinograda i maslinika te su umjesto sjemenja gutale umjetno gnojivo. Uslijed toga ljuska njihovih jaja bila bi mekana i zbog toga nije bilo prirasta, a to jednostavno znači gdje je god i danas prisutna (ne)kultura korištenja otrova i umjetnih gnojiva da se može očekivati nestanak te ptičje vrste. Ima je doduše još nešto u priobalju, u područjima Biokova, Mosora i drugih planina. A što se škoja tiče sve je više onih koji sugeriraju da se napokon počne raditi nešto na zaštiti te koke, jer je naprosto prava sramota ne činiti ništa da bi se spasilo tu važnu autohtonu pticu.
Neki lovci svoju nebrigu pokušavaju opravdati migracijom, a neki i selidbom jarebice kamenjarke. Tvrde to iako za vrijeme lova prelijeće tek kratke udaljenosti, a koliko je poznato kod nas još nikad nitko nije prstenovao jarebicu ili telemetrijski pratio njezino kretanje. Zato je prepelice, pa i šljuke do kojih je u prirodi puno teže doći u tisućama primjeraka. U Španjolskoj se, recimo i to, prstenuju crvene jarebice iako se navodno neredovito sele. Inače, u svijetu se točno znaju migratorni pravci i zašto se ptice u određeno vrijeme sele. Prepelice su još i slabiji letači pa su ipak selice, no postavlja se pitanje zašto bi orebi letjeli s Hvara na Brač kada su tamo teritorijalni i klimatski uvjeti gotovo istovjetni.
Odgovore na ta i takva pitanja bi svakako trebali dati znanstvenici. Tu bi svoje prste trebali umiješati znalci s agronomskih i šumarskih fakulteta, možda čak uz međunarodnu suradnju.
Na slikama ( s lijeva na desno od vrha: Englez Steve Jones, Juri Buj, Mate Mileta, Stjepan Miro Olujić, Špiro Alujević, Tonči Dulčić, Ivo Pavičić, Jure Gurdulic i Stipe Cikes, pok. Andrija Petrić – Museta i kolege lovci
Tekst i snimke Mirko Crnčević
