Ekskluzivno

IZAŠLA EKSKLUZIVNA MONOGRAFIJA „MEDIJI I LOVSTVO“ DAVORA MARTIĆA U ovom super uratku autor iznosi istine i zablude o važnim zbivanjima i ličnostima u hrvatskom lovstvu kroz prizmu tada aktualnih lovačkih časopisa

* Zašto je Dalmacija,siromašna lovnom divljači, lučonoša pisane lovačke riječi * Češki knez idejni začetnik „Gajeve“ * Slavonci optužili dra. Zoričića i inž. Čeovića zbog sukoba interesa * Da li je prof. Kesterčanek uopće bio lovac * Kuda leti „Dobra kob“

Pred vama je prvijenac o povijesti hrvatskog pisanog lovačkog tiska. Stvaralački nerv ljudi od pera bio je pratitelj bujne i bogate povijesti hrvatskog lovstva. Lovački tisak niti je započeo niti završio sa novinskim veteranom, Viestnikom Prvog Općeg hrvatskog Družtva za gojenje lova i ribarstva. Premda je ovo službeno glasilo bilo promotor doista mnogih vrijednih događanja u našem lovstvu.

Važnost pojedinih lovačkih listova, rekao bih, sastoji se u samoj činjenici što su izlazili. Da nije bilo dobrodošlih naslova na požutjelim stranicama,otežano bismo, ili gotovo nikako,uopće došli u priliku da se kompetentno upoznamo sa našim davnašnjim korijenima, da odgonetnemo prilike u lovstvu jednog prohujalog vremena.

Sa tiskanjem listova, punih novih ideja i zamisli, promicale su se i nove vrijednosti hrvatskog lovstva. Sačuvani izresci, novinske stranice, fotografije, općenito, lovački tiskani fundus – slika je hrvatske povijesti u dijelu nacionalnog gospodarstva i sporta. Ujedno su sjajni putokaz kako i što napraviti u našoj sutrašnjici, da ne bismo ponavljali preživjele, uočene greške, da bi se osovili na noge i čvrstim korakom zakoračili u europsku budućnost.

Lovački listovi su pisani svjedoci hrvatske lovačke baštine i kulture. Tiskana izdanja „malih“ listova držala su svojevrsni ritam novinskog nakladništva. Samonikli časopisi, voljom pojedinih naprednih ličnosti, sudeći po svemu, naša su tradicija. Sav trud pokretača, suradnika, novinara i urednika, kao i drugih osoba, poput tiskara, knjižničara i ostalih suradnika, sabrana su u cjelinu da bi činili nepresušno vrelo lovačkog tiska.

Split i Dalmacija nose barjak pisanog lovačkog novinstva. S razlogom. Split i Dalmacija odvajkada su vodili bitke za očuvanje tradicije, bježali su od diktata ma s koje strane dolazio i prijetio ugrožavanjem slobodarskog duha. Kako drugdje, takoi u pisanom lovstvu.

U splitskoj povijesti tiskovina, u Dioklecijanovom gradu sa oko 25.000 duša, u razdoblju od 1918. do 1929. godine izlazilo je čak 30 lokalnih listova.Među njima je bilo nekoliko sportskih, lovačkih… U gradu su šest tiskara intenzivno „štancale“ dnevne ili periodične novine, jer, kako je neki novi list izlazio tako su se drugi gasili. Ali, ostavili su dubok trag, bez obzira na vrijeme trajanja. Teško su podnosili teret troškova, njihovi pokretači i vlasnici financirali su svoje listove iz vlastitog džepa.

Istražujući dostupan lovački tisak, autor je duboko zaronio u povijest hrvatskog lovstva. Prodro je u sve važnije događaje, propise o lovu i lovstvu, analizirao organiziranje lovačkih udruženja, društava i udruga tijekom vremena, sagledavao licitacije lovišta veleposjednika, ulaganja u uzgoj i zaštitu divljači naposljetku,iznio je priče o vitezovima lovstva koji su označili bližu i dalju povijest.

Uporednim razmatranjem značajnih događaja i pojava, autor je došao do spoznaja koje u pojedinim segmentima odudaraju od stvarnosti,a koje su prezentirali hrvatskoj lovačkoj javnosti autori iz njima samo znanih razloga.

U monografijama, površnoi bez kriterija, ponavljajući i kompilirajući neprovjerene i prožvakane činjenice i podatke spisatelji su nanovo pisali i dopisivali iskrivljenu sliku o razdobljima hrvatske nacionalne lovačke zbilje.

Izlazak nacionalnog lovačkog magazina Dobra kob na slobodno tržište označio je temeljit zaokret među lovačkim pisanim medijima.Premda su ga ljubomorni smatrali konkurencijom, nikad nije bio pandam Lovačkom vjesniku, niti je isti njemu bio konkurent, u svojih 22 godine slobodnog, profesionalnog i urednog života. Nijedan list bez oslonca, kojega opisujemo u ovoj monografiji nije doživio tolike godine na varljivom tržištu lovačkog tiska. Jednako tako nijedan profesionalni novinar i urednik nije vodio list toliko godina, puna dva desetljeća, sa perom i fotoaparatom,sa više mnoštvom vrijednih suradnika, i svrstao ga u sam vrh europski lovačkih tiskovina. Jedino mu se,doduše, onomad približio sa svojih 18 godina uredničkog staža, profesor i kraljevski nadšumar FranŽaverKesterčanek, prvi urednik Viestnika Prvog hrvatskog Družtva za gojenje lova i ribarstva.

Sa Dobrom kobi, sa listom bez „dlake na jeziku“,vrhunskim sadržajem i grafičkom opremom, hrvatsko lovstvo krajem 2001. godine zaslužno je dobilo novog hrvatskog Kesterčaneka, novinara i urednika Davora Martića,koji je puna dva desetljeća profesionalno, stručno i znalački vodio svoj list.Valja još pridodati da autor pripada obitelji velikana današnjeg Lovačkog vjesnika još od 1967. godine, kada je objavio prvi članak.Na ovaj se način nedvojbeno svrstao u red najstarijeg živućeg suradnika toga časopisa, što mu, sve zajedno, daje kompetentnost za meritorne osvrte i zaključke stanja u lovačkim medijima tijekom povijesti i danas.

Sa ovom monografijom hrvatskom pisanom lovačkom tisku, naravno, nije okončan naš put u budućnost. Ona može pridošlom iskusnom peru poslužiti kao dobar temelj i poticaj na daljem istraživanju još neistraženih stranica hrvatske pisane lovačke povijesti.

Za portal pou-capreolus. hr priredio dr. sc. Perica Tucak, dr. vet. med.

Back to top button
x

Koristimo kolačiće kako bismo vam pružili najbolje online iskustvo. Suglasni ste prihvatiti upotrebu kolačića u skladu s našim pravilima o kolačićima.