U lovačkom učilištu Capreolus profesori pridaju veliku pozornost lovačkom govoru sa ciljem i svrhom da buduće, mlađe generacije lovaca ne govore ,primjerice , „ubiti“ divljač- nego pravilno „odstrijeliti“, „odstrijelio sam zeca“, odstrijelio sam „divlju svinju“.
Lovci ne „ubijaju“ divljač. Ubiti nekoga ili nešto vatrenim oružjem može se podvesti pod „ustrijeliti“. „Ustrijelio“ sam ga pištoljem, „ustrijelio sam ga kao psa“…
Nekima još uvijek teško izraz odstrjel i odstrijeliti „ulazi u glavu“, obzirom da su naviknuti u društvu sa starijim lovcima lošije lovačke izobrazbe- sa kojima se druže ili čuju kako su oni „ubili“ neku divljač.
Odstrijeliti divljač znači iznijeti je (izuzeti) iz lovišta u skladu sa gospodarskim planom uporabom lovačkog oružja u lovu u skladu sa lovačkom etikom i običajima.
Dakle, otkako se je započelo sa planskim gospodarenjem aktualan je izraz „odstrijeliti“. Lovci odstreljuju višak divljači kojega su uzgojili. Planom se, naime, za neko lovište utvrđuje brojno sanje divljači, pogotovo krupne , omjer spolova i gospodarski prirast, ali i potreba uklanjanja – odstrela – prekobrojne, slabe ili bolesne divljači.
Za ta i takve aktivnosti lovaca kažemo da konkretnu divljač „odstreljujuju“ ili su je „odstrijelili“ pod uvjetom i na način kako je naprijed kazano.
„Odstrijelu“ divljači suprotstavlja se „ustrijel“, „ustrijeliti“ divljač. Taj se izraz može koristiti , jer je bliži hrvatskom lovogovoru nego „ubiti“ .
Naš lovogovor je djelom preuzet iz drugih zemalja, posebno Njemačke, na primjer „odstrjel“, što je u prijevodu Abschuss.
Zbog svega toga moramo njegoviti naš hrvatski, nacionalni govor , ponikao od i iz naroda koji se koristi stoljećima u lovačkoj teoriji i praksi.
InfoCAP
