Hrvatski škoji, kako znamo, u pravilu obiluju samoniklim mediteranskim biljem, koje najčešće ima svoju uporabnu vrijednost. Primjerice, na području otoka Hvara kojega zovu ‘tvornicom ljekovitog bilja’, najzastupljenije su biljne vrste koje se koriste u ljekovite svrhe, bilo u narodnoj ili suvremenoj medicini.
Ovom prigodom locima smo odlučili predstaviti kadulju (Salvia officinalis L.) i njena ljekovita svojstva, što ćemo učiniti uz pomoć mlade Jelšanke, Kristine Lazaneo, koja je diplomirala na Agronomskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu, a njena tema bila je upravo ‘Uporabna vrijednost samoniklog bilja otoka Hvara’.
▪ Dobro ste odabrali, jer su spomenuta svojstva toj ljekovitoj herbi pripisivana od najstarijih civilizacija. Zanimljivo je da su je već Stari Rimljani nazivali ‘svetom travom’. To se očituje i u samom imenu roda, jer salvia potječe od latinskog salvare, što znači spasiti. Iako je riječ o sredozemnoj vrsti, otporna je na različite klimatske uvjete pa je zbog toga rasprostranjena na svim kontinentima. Kod nas je prisutna kao višegodišnji grm duž cijele obale i otoka, sve do mediteransko-montanog pojasa. Medonosna je i cvate od svibnja do srpnja. Proučavajući literaturu došla sam do podataka da se napitak od kadulje pio puno ranije nego što je u Europu dospio čaj, a s vremenom se sve više počela koristiti i u kulinarstvu. Cvjetićima se posipaju salate, a kao začin koristi se i svježi ili osušeni list. Najbolje se slaže s masnim pečenjima, marinadama, umacima i nadjevima što obožavaju i lovci koji itekako vole zajednička druženja uz dobre bokune – govori Kristina.
U tome, kako dodaje, prednjače Talijani, premda se i na Otoku sunca dodavala (a i još se dodaje) finim mesnim jelima, koja se pripremaju na bijelo bez rajčica. U kombinaciji s mlijekom, kruhom i šećerom, pup kadulje bio je prava jutarnja poslastica. Često bi se u uzavrelo, svježe kozje mlijeko ubacila dva jaja i bez miješanja ostavila da provru te se potom dodavao pup (pupak) kadulje i malo soli. Međutim, danas je otočani ipak najviše koriste kao osvježavajući napitak ili u ljekovite svrhe te za dobivanje eteričnog ulja.
▪ Kadulja je neizostavan dodatak travarici, a beru se i list i cvijet za izradu raznih napitaka, primjerice soka ili sirupa (od cvijeta). Djelotvorna je i u inhalaciji te za trljanje desni kod upaljenog zubnog mesa. Tada se usta ispiru s čajem od lista. Autori Škarpa i Buratović (2013.) tvrde da je mlijeko s kaduljom recept koji se na otoku Hvaru koristi kod prehlada, za smirenje kašlja i iskašljavanje. Te spoznaje korisne su i za naše lovce, koji su u prirodi nerijetko izloženi vremenskim nepogodama pa vjerujem da im mogu pomoći ako se slučajno razbole. Pri tome moraju voditi računa da svaki lijek potencijalno može postati otrov, što je samo pitanje doze. Naime, osim navedenih ljekovitih svojstava, kadulja sadrži i kemijski spoj tujon koji kod prekomjerne konzumacije izaziva aritmiju i mentalnu konfuziju – kaže ova djevojka s titulom dizajnera vrtova i pejsažne arhitekture, koja kadulju često koristi i kao ukrasnu biljku u svome poslu.
Prema tome, nije loše da se kačaduri na vrijeme dobro informiraju i u predahu od lova uberu koju samoniklu ljekovitu biljku, kojih ima u izobilju u njihovim lovištima. Naša sugovornica zna da se neki biljni pripravcinaših starih na škojima još i danas primjenjuju u liječenju raznih tegoba i bolesti, npr. sirup od kadulje protiv kašlja i bronhitisa, čaj od mravinca protiv kašlja, oblozi od rakije za snižavanje temperature, mliječni sok od smokve za suzbijanje virusnih bradavica, kao i trik s tri trove kod uboda pčele ili ose. To se može dogoditi i lovcima, zar ne, a kad vas ubode pčela ili osa na otoku Hvaru se kaže: ‘Žvelto namaž sa tri trove koje ti budu pri ruci i neće ti oteć, niti će te bolit. ‘
InfoCap Mirko Crnčević
