Kratka monografija o divokozi, toj divljači golog kamenjara, ljepotici neba, “crnom vragu“, kako je znaju nazivati, tiskana je u Sarajevu prije ravno 87 godina. Njen pisac Milan Knežević tih davnih godina napisao je u uvodu „da će se za ovakvo ozbiljno djelo naći jače pero koje će stvar temeljito obraditi“.
Protekle su puste godine, čitav jedan životni vijek ,a ništa se nije promijenilo, niti se u lovačkoj književnosti pojavilo „jače pero“ da bi napisao bolju i kvalitetniju knjigu. Kneževićevi doživljaji planinske antilope, kako u prirodi, kad je sezona lovostaje, tako i u vrijeme samoga lova, ostali su vječno zapisani u jednoj maloj, skromno ilustriranoj knjizi. Ona je postala jedini udžbenik o divokozi.
Kneževićeve divokoze, koje je opisivao u svojem neponovljivom djelu, predstavljaju sintezu velebne snage i preuzvišene ljepote. Knežević je svoje divokoze trajno ovjekovječio sa neograničenom moći, sa nekom magijom i gotovo nemogućim dosegom.
Kneževićeva Divokoza tiskana je 1938. godine , neponovljivo djelo uvaženog šumara , lovca i lovačkog pisca sa tek srednjom stručnom spremom (1898. ), čovjeka širokih pogleda i znanja sa položenim državnim ispitom (1911. ) za samostalno vođenje šumskog gospodarstva.
Sa rado čitanom i odlično sročenom monografijom mladi Knežević je želio demantirati , u ondašnjim lovno-uzgojnim prilikama Bosne i Hercegovine dvojicu nedodirljivih lovnih stručnjaka, kraljevskih dvorskih lovaca, koji su mu pravili smicalice na svakom koraku. U nedostatku osobnih ambicija i znanja , zasmetalo im je što se „tamo neki šumar“ bavi istraživanjem divokoza, sa nakanom da napiše uradak o toj planinskoj antilopi . Savjetovali su mu „neka se radije uhvati pisanja o nekoj drugoj divljači „, divljoj svinji, tetrijebu gluhanu ili pak vuku, a da prepusti istraživanje o divokozi lovnim znalcima, toj dvojici carskih namjesnika.
Osebujni Knežević, međutim, nije posustao. I danas vrijedan i aktualan uradak Divokoze počeo je pisati, sakupljajući podatke, temeljeći i potvrđujući svoja saznanja na stranim iskustvima. Njegov rad bio je prekinut iznenadnom smrću (Zavidovići, 1. siječnja 1944. ) da bi se potom njegov sin Ratko dohvatio pera i nastavio očev opus.
Ratko Knežević prigodice je napisao da se njegov otac „bavio lovom od rane mladosti , sa posebnom strašću „. Međutim, mnogi su kod Milana zamijetili osobitog lovno-šumarskog stručnjaka , kao i lovca koji se po dužnosti bavio lovom i lovstvom.
Međutim, Ratko je takve priče iz života svojeg oca znao na lijep način demantirati, govoreći da njegovi poštovatelji ne trebaju pretjerivati. Milan je najveći dio svojeg radnog staža proveo u „šumarsko- upravnoj službi ,a lovom se bavio kao svojim velikim hobijem“.
Od 1925. do 1935. godine Knežević je radio kao referent za lov i ribolov Direkcije šuma u Sarajevu, gdje nije imao potrebitih uvjeta sa svoj istraživački i spisateljski rad. Za Kraljevine Jugoslavije kada je najviše pisao nije bio omiljen među kolegama šumarima koji su sa podozrenjem gledali na njegovo istraživanje planinske antilope. Zbog toga su mu čak prijetili otkazom sa posla.
Rijetki pojedinci koji su 1964. godine bili svjedoci udomljavanja prvih kraljica kamenjara na Biokovu, bilo s koje stane, makarske ili imotske, još uvijek su živi svjedoci tih povijesnih dana . No, ni oni nisu svo ovo proteklo vrijeme pokazali interes i spremnost da svoja bogata saznanja, iskustvo i plodan rad u lovištu pretoče u jedne nove Divokoze na tragu nekadašnjih Kneževićevih divokoza sa Prenja i Čvrsnice.
Gdje su profesori sa naših znanstvenih ustanova, gdje su vrhunski stručni kadrovi koji drže katedre za lovstvo, kamo su se zavukli svi oni vrijedni čuvari lovišta i lovci sa nakupljenim bogatim iskustvom o uzgoju i lovu divokoza tijekom svih proteklih desetljeća.
Valja svakako navesti da je 1978. godine Lovački savez Slovenije tiskao prijevod njemačkog izdanja knjige „Das Gams“ (Divokoza), a beogradski „Trofej“ 2005. godine reprint Kneževićeve Divokoze.
Međutim, od tada pa naovamo nitko se u Hrvatskoj nije sjetio niti pokušao napisati knjigu o divokozama, premda je udomljena i obitava na obroncima vječnog Biokova i Velebita, te drugih planinskih vrhova u Hrvatskoj. Sa težnjom da , konačno, lovcima priskrbi koristan priručnik, a stručnom osoblju štivo za uzgoj, zaštitu i lov planinske ljepotice.
InfoCAP
LEG.
Izvorna naslovnica Kneževićevih Divokoza
