U suvremenoj lovačkoj literaturi, malo ili nikako, spominju se rječitiji novinari i pisci, koji su svojim djelima ostavili dubok trag u hrvatskom lovstvu.
Njihov bljesak trajao je veoma kratko, toliko koliko živi jedna vijest.
Ovo posebno dolazi do izražaja prigodom iznošenja podataka i činjenica povezanim za vrijedne lovačke obljetnice. Više pažnje posvećuje se političarima, koji su nekad nešto i kazali na prigodnoj fešti, nego onima što su ostavili u trajno nasljeđe pisano štivo.
Namjerno, ili iz neznanja, svejedno je…No, ipak je važno da njihovo pisano djelo i danas živi !
Gdje ste ikada u nekoj ozbiljnijoj analizi lovačke obljetnice, čak i Hrvatskog lovačkog saveza, pročitali po koji redak o velikanu hrvatske lovačke riječi, književniku, novinaru i piscu, a uz to i pravniku „od zanata“ dugogodišnjem uredniku Lovačkog vjesnika Bogdanu Stoparu ( 1921.- 1988. ).
U člancima i izvješćima sa lovačkih obljetnica, još smo uvijek opterećeni nazočnim izbornim dužnosnicima, važno ih je sviju pobrojati, da bi se , unatoč potpisanom izvjestitelju, njegovo ime, doduše, ostalo potpisano pod uratkom, ali nikad više nije i ne bude spomenuto .
Bogdan Stopar , novinarski veteran proveo je na dužnosti glavnog urednika čitavih 29 godina!
Jasno, ne bez razloga. Ubojito slovo Stoparovo ostavilo je traga u povijesnici hrvatskog lovstva za dva njegova mandatna razdoblja, od 1946. pa do 1951. godine i od 1956. do 1979. godine.
Pisac ovih redaka tek se rodio kada je kolega Bogdan preuzeo kormilo „Lovačko-ribarskog vjesnika“. Da li je tako htjela sudbina, ili netko drugi, tko zna, sa 21 godinom života započeo pisac početnik suradnju sa idolom – Bogdanom Stoparom, odnosno Lovačkim vjesnikom, ispisujući prve članke o nestajanju jarebice kamenjarke i sredozemne medvjedice sa područja Dalmacije (Sredozemna medvjedica ili morski čovik, tada je bila uvedena kao divljač u Zakon o lovu ).
Piscu ovih redaka prvi učitelj bio je upravo Bogdan. U komunikaciji sa njime upijao je sve zanatske i lovačke preporuke iskusnijeg kolege, književnika i pravnika. A Bogdan je, ne znam iz kojih razloga, rijetko komunicirao sa suradnicima putem telefona. Na svaki tekst, bio on objavljen ili je čekao na objavu, Bogdan Stopar je uredno odgovarao pisanim savjetom !
Bilo je to profesionalno pismo koje je stizalo na adresu suradnika, sa nizom preporuka kako bi tekst trebao izgledati, od čega bi se trebao sastojati, bez obzira na izraženi novinarski nerv svakog pisca pojedinačno.
Vjerujem da je to bila njegova osobina. Sve je mjerkao, svako djelo imalo je kreativni proces, koncept, rukopisi su u redakciji stajali posloženi kao na špagi, u svakom trenutku mogao je znati gdje mu se što nalazi.
Bogdan Stopar je bio naš učitelj. Još je bilo kolega koji su počeli svoj profesionalni put u Lovačkom vjesniku zahvaljujući uredniku Bogdanu Stoparu. Među tim, danas, velikanima , možemo slobodno navesti odraslo dijete Lovačkog vjesnika i nezamjenjivog grafičkog dizajnera Danijela Popovića, Goranina iz Crnog Luga.
Među mnogim Stoparovim uradcima, nama je najbliža literatura sa lovačkom tematikom. Zato ćemo samo navesti Bogdanove Zelene nedjelje (1958. ).
Književnik, novinar, feljtonista i pravnik Bogdan Stopar prihvatio se uređivanja Lovačkog vjesnika 1946. godine. Prema njegovom sjećanju, zajednička komisija Hrvatskog društva za gajenje lova i ribarstva i Saveza lovačkih društava za Hrvatsku i Slavoniju tražila je pogodnu osobu kojom bi povjerili „Lovačko-ribarski vjesnik „.
Tražili su ozbiljnog pisca, pismenog i nadarenog, strastvenog lovca ,poznavatelja prirode, divljači i lova, sa ciljem da udahne novi život tom glasilu hrvatskih lovaca. Na taj odgovorni i stručni posao nagovorio ga je legendarni veteran dr Milovan Zoričić, utemeljitelj hrvatskog lovstva , šef „Gajeve“ i Saveza lovačkih društava.
Naravno, Bogdan nije mogao odbiti taj jako prihvatljiv i zanimljiv prijedlog. Teškom mukom izvukao se iz tadašnje redakcije zagrebačkog „Vjesnika“ kako bi uređivao „Lovački vjesnik“ tek – šest mjeseci.
No, tih dogovorenih šest mjeseci produžilo se na čitav jedan ljudski vijek, ukupno 29 godina prijateljevanja sa stranicama našeg Lovačkog vjesnika.
InfoCAP ( D. Martić )
NA SLICI
Književnik, novinar, urednik, pravnik, strastveni lovac Bogdan Stopar uređivao je Lovački vjesnik skoro četvrt stoljeća
