Nakon punih 35 godina uspio sam sam sebe nagovoriti da opišem vlastita sjećanja na doprinos dragovoljaca splitske Lovačke satnije „Fra Mile Mamić obrani Domovine. Ne bih se toga, valjda, ni danas prihvatio, da me nisu potakli suborci, Ante Udovičić, Perica Tucak i Marinko Čavka, govoreći mi da jedini mogu napisati povijest splitskih lovaca i lovkinja dragovoljaca o obrani grada, kompetentno štivo na osnovu sjećanja, pažljivo sakupljanih, vjerodo-stojnih podataka i činjenica, bilježaka i sačuvanih fotografija iz toga vremena, prvih dana Domovinskog rata.
Sjećanja „uživo još nisu izblijedjela. U opisivanju događaja povodio sam se iskrenim i plemenitim namjerama da prikažem sadašnjim i budućim nara-štajima, našoj djeci, što su i kako su se borili njihovi očevi i djedovi da bi oni danas mogli živjeti u miru, svoji na svome, u suverenoj i demokratskoj državi Hrvatskoj, državi koju su naši preci sanjali stoljećima.
Dragovoljačka satnija nazvana je po poginulom članu fra Mili Mamiću.
U ovoj knjizi obuhvatio sam prve godine Domovinskog rata, kada smo se još opremali, čuvali objekte od značenja, pazili na njih, svako kretanje bivše vojske bilježili, organizirali se u postrojbu, sakupljali oružje i humanitarnu pomoć za potrebite i naše pripadnike. Za bezbroj prijatelja, znanih i neznanih lovaca, koji su bili primorani napustiti svoj rodni kraj, svoje stoljetno ognjište, koje smo udomili u našim kućama i stanovima.
U kriznim danima na velikoj potpori možemo zahvaliti susjedima preko Jadrana, Hrvatima koji žive i rade u Anconi, regiji Marche (Marke), Mariji Kuran Baldassari i Katiji Jelavić. Preko njihovih ruku prošle su tisuće i tisuće paketa hrane, sanitetskog materijala, lijekova, odjeće. Njihovo veliko srce puno ljubavi za hrvatsku Domovinu i njihova dobročinstva naročito su se manifesti rala na suradnji i brizi za malodobnu djecu Sinja.
Djeca Sinja, sinovi i kćeri hrvatskih bojovnika, daleko od buke i topov-skih hitaca u ljetnim mjesecima boravila su po dva tjedna u Montemar-cianu, s čijim smo gradskim vlastima uspostavili veoma dobru i prija teljsku suradnju. Sinjani su poslije Talijane pozvali u goste, a oni su bili očarani Alkom i gostoprimstvom.
Za napomenuti je da je većina časnih gradskih čelnika iz toga mjesta veličine Sinja pripadala velikoj obitelji lovaca. Cim su se prilike stabilizirale, kada je najveći dio teritorija osloboden, pripadnici lovačke postrojbe poveli su talijanske prijatelje na druženje i lov na Šoltu (Silvije Bezić) i u Vrgorac (Davor Radić).
Iznošenjem svojeg sjećanja obuhvatio sam samo značajan segment naše obrane u danima kada još mnogi nisu mogli vjerovati da imamo neprijatelja u neposrednom susjedstvu i da ćemo morati braniti i obraniti onaj naš turdi, splitski, dalmatinski, hrvatski kamen na svojem vjekovnom ognjištu.
INFOCAP
