Sa bosansko-hercegovačkih lovišta sve više srneće divljači pronalazi svoje novo utočište u pograničnim hrvatskim lovištima. Prema zapažanju lovočuvara – Vrgoračko gorje, koje se sastoji od više planinskih masiva, novo je stanište toj doista atraktivnoj lovnoj divljači. Do sada su se srne i srnjaci viđali tek tu i tamo…
Ova pojava je zanimljiva i karakteristična već nekoliko godina. Srneća divljač je već dobrano naselila uvale i doce pograničnih planina, napose na sinjskom, vrličkom i kninskom području.
Srneća divljač je, očigledno pronašla dovoljno hrane i mira u svojem novom prebivalištu. Naravno, na radost ovdašnjih lovaca . Lovozakupnici koji vode brigu o novoj divljači i pomažu joj da opstane na kamenjaru- već do sada imaju dobrih rezultata. Srnjake su uveli u lovnogospodarsku osnovu tako da godišnje, uz nadzor, imaju pravo odstrela nekoliko grla, među kojima ima doista jako dobrih , kvalitetnih srnjaka.
Navika srneće divljači o brzom i lakom prilagođavanju u novih uvjetima , pogotovu kamenjaru, ovdje je odigrala veoma značajnu ulogu. Još k tome kad se doda briga , zatim unošenje vode i soli- onda su zasigurno i rezultati mogu očekivati.
Lovozakupnik edukativnog državnog lovišta „Šibenik- Vrgorac, splitski „Ober -lovni turizam „ poduzeo je niz akcija u lovištu, pogotovu donošenjem vode sa cisternama na mjestima gdje su presušile lokve i kamenice. Osim toga, lovočuvari bdiju nad lovištem tako da, ako bi se poneki krivolovac pokušao dočepati srnećeg mesa – mogao bi se „lako opeći“ i ostati trajno bez oružja.
To im jamče tri iskusna lovočuvara, poučena praksom krivolovaca kojima su bile omilile divokoze.
InfoCAP
