Da je bilo s Božje strane, a što nije, prijedlog izmjena i dopuna aktualnog Zakona o lovstvu – na koje je stručno povjerenstvo utrošilo više mjeseci sastajanja i rada- Neretvani bi za predstojeći Badnjak (Badnju večer ) za blagdanskim stolom jeli crnu lisku koju bi njihovi meštri ulovili uz pomoć ćukalice ( vabilice ).
Prijedlogom rečenog Zakona skup eminentnih stručnjaka složio se i uvrstio u propis da se „lov liske dopušta uz pomoć ćukalice ( ćukavice ) od barske trske samo na području Neretve „ . U obrazloženjuu ove doista povijesne vijesti stoji da je lov čukanjem tradicionalni način lova u dolini Neretve. Primjera za lov Neretvanima drage ptice močvarice ima i u drugim zemljama Europe, čime bi se,smatra se, na najbolji način sačuvala tradicija ovdašnjih lovaca.
Dolina Neretve iznjedrila je više vrhunskih meštara ovakvog načina lova kojime se ne ugrožava crna liska prilikom migracije na ovdašnjim močvarnim staništima. Jedan od njih bio je Stipe Veraja Stipuša, po podacima prvi lovac sa ćukalicom izrađenom od barske trske koji ju je koristio kao vabak još 1900. godine.
Lov crne liske vabljenjem je strogo zabranjen, kao i neke druge divljači. Međutim, Neretvani su u prilog svojeg prijedloga,a taj je da se dopusti lov ćukanjem – navodili kao protutežu –lov srnjaka, kao i neke druge krupne divljači, upravo vabljenjem, koji se njima inače zabranjuje u dolini Neretve na lisku.
Ova njihova primjedba „držala je vodu „.
No, čini se da se prijedlog izmjena Zakona o lovstvu „spotaknuo“ – izrađen je prijedlog , i samo se čekalo da se ispusti na javnu raspravu i da prođe potrebitu zakonsku proceduru. No, to se nije dogodilo iz nepoznatih razloga.
Izmjene i dopune prijedloga aktualnog Zakona o lovstvu čuvale su se kao najstroža državna tajna. Čak ni novinari nisu mogli doći do podataka niti razbiti medijsku blokadu.
Neretvani smatraju da nije problem lov ,pogotovu ako je za vlastiti obiteljski stol, obzirom da je liska posno jelo i oni je vole vidjeti spremljenu na stolu za vrijeme kršćanskih blagdana, pogotovu Badnje večeri, Čiste srijede i Velikog petka. Nevolje nastaju kad se crna liska lovi neprimjerenim sredstvima za širu prodaju, što se koristi u dolini Neretve od strane kojekakvih liskolovaca i trgovaca tom divljači.
Ćukalicom od trstike, što je svojevrsni ručni rad, liska na neretvanskim rukavcima lovi se oponašnjem njenog pijeva tako da se lovcu približi na dohvat puške. Vješt i iskusan lovac napravi ćukalicu veoma brzo koju znade dovesti do savršenstva .
Liska se lovi , prema tradiciji iz trupe (trupice ), koja je tradicionalno plovilo i to tijekom noći. Lovac znade stajati u vodi pa se nekad dogodi da umjesto liske ulovi – upalu pluća !
U predloženim izmjenama i dopunama Zakona o lovstvu stoji, dakle, prijedlog da se dopušta lov ćukanjem na tradiconalni način uporabom ćukalice od trske. No, nažalost, zakon je ostao negdje u nekom državom uredu . Barem za sada…
Neretvani i ostali gurmani , očito, morati će pričekati iduće blagdane kada će moći, bez zapreke, spremiti na neretvanski način crnu lisku kao atraktivno posno jelo.Ulovljenu ćukanjem na tradicionalni način putem ćukalice od trske!
NA SLICI
Neretvanski lovci lovili su liske iz trupice
Neretvanski lovci, lovci na crnu lisku, vrhunsku deliciju Neretve ( oko 1900. )
Stare, već dotrajale lovačke sačmarice sa kojima su se koristili neretvanski lovci u lovu močvarica (oko 1900. )
Fotografije su iz naslijeđa rogotinskog lovca i lovačkog dužnosnika Ivana Markote