Šumska šljuka, po mnogima, osobito sportskim lovcima kraljica svakog lova, doletjela je u dalmatnska lovišta. Ima je, kažu šljukoljupci na svakom koraku,u svakom grmu, nakon što se otisnula iz svoje domovine sa sjevernih krajeva Europe u potragu za toplijim, ljepšim vremenima i klimom.
Šumska šljuka ili bena oduvijek je bila blagoslov za lovce. Šljukino vrijeme, počinje lov, odlični ptičari u lovu, zatim ferma, zavaravanje psa i lovca na njenon tragu, pa polijetanje i hitac.
I povik – aport !
To je smisao čudesnog lova, kada lovac i njegov pas vibriraju , kada se šljuka ne da , bježi, kada je, ipak na kraju pas podigne. A adrenalin skače do nebesa…
Nema kvalitetnijeg lova od lova bene. Nitko ne bi smio odrasti kao častan i etičan lovac a da nije najprije prošao „šljukinu školu“. Lov je doista vježba vještine,upornosti, refleksa, vježba je njuha za svakog lovačkog psa, osobito engleske setere, epanjel bretone, pointere, nijemce…
Vodeći računa o obuci svojih polaznika, poslije prijeđenog nastavnog gradiva, profesori POU CAPREOLUS buduće lovce upućuju da prve hice „troše“ upravo na šumsku šljuku. I da im lovačka karijera počinje sa lovom veličanstvene kraljice.
Zbog svega toga , POU CAPREOLUS svojim je polaznicima, koji su se odlučili da lovačku karijeru započinju lovom šumske kraljice poklonili vrijednu i poučnu knjigu. Riječ je, zapravo, o monografiji autora Davora Martića pod nazivom NJEZINA VISOST, ŠUMSKA ŠLJUKA.
Loveći dugi niz godina šumsku šljuku u splitskoj Zagori i na otocima Davor Martić je opisao lov , uz puno opreza i iskustva, strpljenja i znanja. Lovio je sa doajenima splitskih lovaca Duškom Grgičevićem, Jurom Eterovićem i Matom Medićem, koji su mu dodatno razvili nabujalu lovačku strast i potencirali svaki izlazak u lov kada su to dozvoljavale vremenske prilike .
Monografija je puna osobnih susreta, zabilježaka o šljukinim navikama, lovu , kada ptičar udahne njezin specifičan miris negdje skrivena u grmlju,potom brza reakcija lovca, siguran i vješt pogodak, kada nebeska ptica , čudom prilika, pronalazi u brzom letu prostor među granama leteći u potragu za spasom od lovčevog pogotka.
Autor iznosi niz doživljaja iz prakse ostalih lovaca , lovaca iz unutrašnjosti Hrvatske, koji su lovili šljuku na preletu, kada bi bila na „svadbenom plesu“ i izazivala lovčevu znatiželju.
Ima u monografiji i čisto stručnih tema . Jedna od njih je po čemu valja razlikovati mužjaka od ženke, da li šljuka hoće ponekad „sjesti“ na granu, da li ostaju kod nas i ležu se u lovištima, te kako nastrijeljene šljuke mogu same sebe zaliječiti.
Dakle, veoma edukativno štivo za sve lovce i lovkinje koje hoće loviti šljuku u prvim koracima svoje lovačke karijere. Monografija je bogato ilustrirana izvornim fotografijama, kao i starim razglednicima iz vremena austrougarske monarhije o lovu šljuka.
Monografija je , inače, prva i jedina takve vrste na domaćem medijskom prostoru.
