Svaki od nas lovaca, bez obzira na lovački staž, naslušao se priča lovaca kako je njegov pas odličan, kako čini čuda uz lovištu, kako ne prođe pored divljači a da je ne ferma i podigne. Drugi lovci, pak skromniji, samo šute i čude se što hvalisavac priča.
Svaki lovački pas uči na osnovu nasljednih osobina, i iskustva. Za nešto u čemu je pogriješio, unatoč opetovane radnje, psa možemo kazniti, ali i nagraditi. Međutim, kazne su veoma kontroverzno pitanje i smiju se upotrijebiti samo ako ptičar odbije izvršiti našu zapovijed.
Kazna nikad ne bi trebala biti drastična!
Pohvale su uvijek dobrodošle, makar t bila i neka „sitnica“ koju je pas učinio. Svaka naredba mora biti jasna i nedvosmislena, a još je bolje ako je potpomognuta pokretom ruke.
Svaki ptičar nije predodređen za lov, da bude uspješan u lovu. No, kako kažu stari lovci, bolje je imati ikakvog nego- nikakvog !
Kod ptičara se javlja tzv. sekundiranje. To je pojava kada jedan ptičar koji nije uočio divljač markira je i time oponaša drugog ptičara koji je već stajao u fermi, koji je divljač prvi zaustavio i okretanjem glave obavijestio lovca – vlasnika da je divljač pred njim.
- Pas koji sekundira znači da još nije miris primio „u nos“. Vidio je drugog psa kako „stoji“, uvažava ga i onda i on stane u „fermu“.
To se događa u lovu.
- Sekundiranje je i važan dio obuke ptičara. Stariji, iskusniji pas – sekundant stoji i uči mlađeg kako će naučiti „zanat“ pred divljači- objasnio je pojam sekundiranja međunarodni kinološki sudac inž. Ante Udovičić, profesor na Lovačkom učilištu CAPREOLUS.
InfoCAP
