Posljednjih trideset godina divlje svinje su se namnožile u cijeloj Hrvatskoj, u većem ili manjem broju, što znači da su se pojavile i tamo gdje ih inače nikada nije bilo. “Eksplozija” divljih svinja zabilježena je u cijeloj Europi. Međutim, nijedna krupna divljač, unatoč tome što su divlje svinje Božji dar, nije tako intenzivno izložena nasrtajima lovaca, kao što je “crna divljač”. Često se imade osjećaj kao da joj se lovci “osvećuju” što je nadošla, naselivši dalmatinski suri kamenjar i šume u priobalju i na otocima.
Dolazak divljih svinja na srednjodalmatinske otoke, prije svega otok Hvar, gdje su se najprije doselile, po R. Bekavcu ( 1979. ) sa poluotoka Pelješca, onda Brač, a potom i na Šoltu, još uvijek je zagonetka. Divlje svinje su izuzetno dobri plivači, premda su zdepaste i sitnih, malih nožica. One su i odlični “trkači”, pa u jednoj noći mogu prijeći i do 30 km. Svoje plivačke sposobnosti one su posvjedočile, preplivavši na svojevrsnom “plavom” maratonu, kopno između Pelješca i Hvara, a onda Hvara i Brača, ili pak, sa makarskog područja na Brač,bježeći pred psima sa Biokova.
Hvarski ribari, poglavito mještani Gdinja u više navrata su zapazili kako divlje svinje preplivavaju kanal između otoka i kopna. Naime, divlje svinje su gonjene morskim strujama znale doplivati do gdinjske uvale , kada bi zapuhao povoljan vjetar iz doline Neretve. To, inače, svjedoče svojevrsni plivajući „otoci“ pred Gdinjom ,zapravo, odlomljeni komadi – veliki busovi- zemlje sa stablima i trstikama- upravo oni koji rastu i karakteristični su u neretvanskoj dolini.
Na Šoltu su divlje svinje doplivale s Brača, premda je ta teza pod upitnikom. Naime, mještani nekih mjesta na Šolti kažu da su divlje svinje udomili Splićani, jednom zgodom donijevši par nazimadi na njihov otok , gdje su do tada bile potpuno nepoznata divljač .
Divlje svinje zamijećene su na Hvaru 1981. godine. Poviše Staroga Grada, prve tragove veprova utvrdili su Miro Olujić i Andro Carić, nakon što su mještani dojavili da su zapazili “neke čudne otiske na vlažnoj zemlji i izrovanu zemlju…”
U optjecaju je još jedna teorija o dolasku divljih sivnja na otoke. Hvarski lovci tumače da su divlje svinje doplivale u gdinjske vale, preplivavši Pelješki kanal, bježeći ispred velike šumske nepogode, katastrofalnih požara na Pelješcu 1981. godine. Lovci, odlični poznavatelji ovdašnjih morskih strujanja, ujedno ribari, vele kako su divlje svinje “skočile” u more ispred pelješke obale, povoljan ih je vjetar nosio prema kopnu (Makarskoj), a onda ih je zahvatio “kurenat” s Neretve. Gotovo bez mnogo truda, svinje su same, nošene “neretvancem” doplivale u gdinjske uvale, gdje su, konačno, isplovite na sigurno kopno.
Da su divlje svinje svoj život i put na Hvar podredile povoljnim vjetrovima i strujanjima, mogu posvjedočiti još neke prirodne pojave. Naime, poznati su primjeri da se čitav odvaljeni komad “obale” – veliki kompleks zemlje sa trstikom i drugim raslinjem znao zateći pred sjevernom hvarskom obalom. Najčešće su divlje sinje doplivale u gdinjsku uvalu, što je ovisilo o morskim strujama i vjetrovima.
Veliki plutajući “otoci” zadržali bi se po nekoliko dana ispred gdinjskih uvala i Sućurja, ometajući plovidbu brodova, dok, neposljetku, nisu nestali, raskidani i rastopljeni, u moru.
Na Hvaru se godišnje odstrijeli najmanje 400 divljih svinja. Podatak je, možda, zaista impozantan,ali ,čini se da je ipak točan .
Svinje su naselile najviše hvarsku stranu od Sućurja do Jelse. Na ovim prostorima od Sućurja i Bogomolja ima ih najviše, premda se mogu susresti i prema zapadnom dijelu otoka, u smjeru grada Hvara.
Divlje svinje na Hvaru nemaju, barem po podacima dosadašnjeg ulova, neku veću trofejnu vrijednost. Prvoga vepra kapitalca ulovio je na području Gdinja, na južnoj strani Srhovog doca, omiški lovac Radoslav Bekavac. Taj je vepar, prema priči samoga Bekavca, imao zlatne kljove, jer je ocijenjen s obilatih 125 CIC točaka.
Ovaj prvi “zlatni” hvarski vepar “pao” je u rujnu 1988. godine. Da li je poslije toga kapitalca bilo još trofejnih odstrjela, zasad nema podataka,ali hvarski lovci očigledno znaju ima li takvih trofeja na njihovom škoju.
Vozeći se noću cestom od Bola prema Nerežišću na otoku Braču , prve su divlje svinje zamijetili na visoravni u blizini Gornjega Humca, lovci Andro Filipić i Šime Domančić. Svinje su, po njihovu kazivanju, hitro pretrčale cestu, nestajući u mraku, a bile su goleme “crne grdosije”.
Zagonetni dolazak na Brač i naseljavanje po otoku još “pali” bračke lovce. Otuda i više priča o dlakavim pridošlicama. Na otok su svinje, po jednoj verziji, doplivale s Hvara. Čak je bilo koćara koji su u moru zamijetili svinje kako plivaju prema bračkoj južnoj obali (Bol-Murvica). No, jednako je tako aktualno mišljenje onih koji kažu da su “vidjeli” svinje kako plivaju u Bračkome kanalu, na ruti od Makarskog primorja prema Povljima i Pučišćima, kao i Sumartinu.
Kao dobrim plivačima, svinjama nije bilo teško preplivati 5 milja širok kanal između Makarske i Sumartina, kažu brači lovci.
Brački biotop, očigledno, kao novo stanište, udovoljava prohtjeve divljih svinja. Zadržavaju se na predjelima gdje su zapušteni otočni maslinici, gdje je manjiga, smokva i rogač, kao i niska šesmina. Zato ih u najvećem broju ima upravo na takvom terenu kod Pučišća (Dol) i Povalja. Lovci su zapazili njihovo kretanje od Podhuma (Milna) prema sredini otoka. Stanište im je i područje Vidove gore.
Brački lovac Đani Jerković ulovio je prvoga “zlatnog” bračkog vepra, ocijenjenog sa 125 CIC točaka, u blizini Nerežišća 19. prosinca 1996. godine.
Na Šolti su divlje svinje zamijećene 1997. godine, kada su šoltanski težaci otkrili nepoznate tragove na mjestima gdje su rovale. To je bilo pravo čudo na otoku, koji nikada u povijesti nisu nastanjivale divlje svinje, barem za većinu šoltanskih lovaca i težaka.
Smatra se da ih je na otoku 30 grla. Nitko ih još nije vidio žive u prirodi, što je još važnije nema podataka da je ijedna ulovljena u lovačkim hajkama (N. Buktenica, 1999.). Taj je podatak, međutim, bio aktualan do travnja 2001.godine. Naime, 9. travnja bračni par Vlak, šoltanski lovci Vlado i Maja Vlak, uspjeli su se domoći prve divlje svinje na Šolti. Krdo “crne divljači” zamijetili su kod Grohota, u blizini smetišta između Grohota i Donjeg Sela, pa su mještani o pojavi svinje upozorili Vlakove. Nakon kraće potrage, Vlado Vlak ulovio je prvu šoltansku svinju tešku 80 kila.
Nedugo poslije toga, 10. travnja 2001. godine, lovac Frane Cecić Franić ulovio je trofejnog vepra teškoga oko 150 kila na predjelu Obinuš u blizini Maslinice. Kako je pričao, on je vepra “mamio” nekoliko noći, hraneći ga, ali bi mu svaki put izmakao, do večeri, kada je vepar “pao” od njegova sigurnog hica.
Trećeg, kapitalnog vepra, po svoj prilici samca, sudeći po svemu, nedugo potom, 23. travnja 2001. godine ulovio je Zdravko Blagaić, u društvu Damira Begovića. Vepar je “pao” na Bitavčini kod Donjega Sela, u blizini obiteljske kuće Blagaićevih. Vepar je težio oko 220 kg i po riječima Zdravka Blagaića bio je trofejni. Vrijednost kljova tek će utvrditi stručni tim ocjenjivača lovačkih trofeja. Ali, Blagaić tvrdi kako je ulovio zlatnog, što je prvi doista vrijedni lovački trofej na Šolti otkada su divlje svinje naselile ovaj srednjodalmatinski otok.
“Crna divljač” na Šoltu nadošla je s Brača 1991. godine. Te su godine, naime, sjevernim stranama Brača, na potezu od Supetra do Milne, harali veliki šumski požari, koji, očigledno, nisu dali mira divljim svinjama. Toj šoltanskoj priči idu u prilog susreti koćara, koji su , nadomak Šolte naišli u moru na divlje svinje kako plivaju prema otoku. No, nitko kasnije nije potvrdio opažanje ribara, ali je činjenica, unatoč svemu, da su se divlje svinje ipak doselile na otok.
S druge pak strane, pričaju šoltanski težaci kako su prve svinje donijeli s kopna dvojica splitskih lovaca. Oni su, navodno, udomili nazimad na Šolti, pustivši ih po otoku, u slobodnu prirodu.
Da divljih svinja zaista ima podosta na otoku, pokazuju trgovi, ali nažalost i štete na poljodjelskim kulturama. Zbog toga su otočni težaci digli glas, zahtijevajući od općine da ih oslobodi “crne” napasti.
Sami šoltanski lovci poduzeli su više akcija kako bi otkrili divlje svinje.Kako Šoltani nemaju izvježbane pse goniče, pozvali su upomoć kolege lovce s Hvara. Skupina dobrih “svinjara” iz Zastražišća više je dana provela na Šolti u potrazi za divljim svinjama, ali bezuspješno.
Šoltanski težaci pronašli su, najprije, utopljene dvije manje svinje u lokvi prekrivenoj gustim granjem, koja im služi ljeti za zalijevanje maslina. Svinje su noću vjerojatno došavši po tragu za vodom, upale u duboku lokvu na predjelu Studenac (1996.), između Donjeg Sela i Maslinica.
Drugi put su, nešto kasnije,ponovno dvije zaglavile u lokvi kod Bratske ograde.
SPECIJALNO ZA POU-CAPREOLUS.HR Izvodi iz monografije “Jadranski otoci morski gateri” Davora Martića
Zlatni vepar bračkog lovca Đanija Jerkovića
