Čudo na vratima Splita : nekidan je kamera ‘uhvatila’ zlatnog čaglja – C anis aureus – kako se kreće u neposrednoj okolici Splita, dolutao je do samog ruba dalmatinske metropole!
A na ekspanziju te životinje koja nam je stigla kopnom iz Male Azije, a potom naselila jadransku obalu, zatim Liku, Gorski Kotar, ali i ravnu Slavoniju, nedavno nam je pripovijedao Darko Stojevski, dugogodišnji profesor Tehničke škole u Virovitici. Naime, on se što zbog prirode svoga posla, a što iz vlastitog hobija, bavi proučavanjem čagljeva u Lijepoj Našoj, zna puno toga što baš i nije dostupno široj javnosti. Mi smo ga onda pitali što to kod nas pogoduje uvećanju njihove brojnosti, zašto ih se sve češće viđa tamo gdje ih ni ne očekujemo?
▪ U prirodi u hranidbenom lancu čagalj bi kao strvinar trebao biti iza vuka, ali je u posljednjih nekoliko desetljeća počeo naseljavati staništa ispred njega. Samu brojnost i rasprostranjenost čaglja teško je točno utvrditi, ali poznato je da nije ljubitelj hladne klime, snijega i leda. Ženka čaglja u travnju ili svibnju okoti 2-8 mladih, no može okotiti i do 12-toro mladunčadi, što ovisi o klimatskim prilikama. Ženke su spolno zrele već s 11 mjeseci starosti, a životni vijek čaglja je 8-12 godina, što može dovesti i do hiperprodukciju te inače izvanredno prilagodljive vrste – kazao je profesor.
Spomenutoj hiperprodukciji, kako je dodao, pridonosi i to što u Slavoniji nema vuka, pa mu ni ne prijeti opasnost s te strane. Svejed je (oportunist) koji konzumira otprilike 55 posto hranu životinjskog porijekla, a 45 posto onu biljnog porijekla. Hrani se uglavnom glodavcima, insektima, žabama, jajima ptica, sitnom divljači, a ponajviše strvinama, kao i različitim ostatcima životinjskog porijekla. Znakovito je i to da su nakon Domovinskog rata u našoj zemlji ostale velike napuštene površine koje su s vremenom devastirane i obrasle različitom uglavnom nekorisnom vegetacijom koja je postala idealno mjesto za skrivanje od čovjeka.
▪ Baš na takvim zemljištima nalaze se zapuštene kuće s pratećim gospodarskim objektima što čaglju služe za obitavanje i podizanje novih naraštaja mladunčadi. Mi razgovaramo o golemim slavonskim površinama s kojih su se ljudi većinom iselili, ili preselili, ostavljajući iza sebe iznimnu pogodnost za njegovo širenje staništa. Od biljne hrane na meniju su mu razne vrste voća poput grožđa, plodova duda i oraha, smokava, itd., a od povrća voli jesti mladi kukuruz i neke druge kulture. Prema tome, čagalj se sve više približava suživotu u neposrednoj blizini čovjeka, koji ga u tim krajevima jednostavno ne želi imati pored sebe – objasnio je Stojevski.
Razlog je u onome što mu zapravo donosi suživot s tom tzv. ‘zlatnom’ životinjom – čagalj čovjeku čini štete na poljoprivrednim kulturama, iako su one znatno manje u odnosu na one koje čine divlje svinje. S druge strane, ta zvijer također napada domaću stoku i perad, a zbog velike brojnosti i same učestalosti napadaja, štete su puno veće od onih koje čine vukovi. Mogu provaliti u staje i u čoporu poklati svu stoku. Takvoj stoci najprije ispiju krv, a potom pojedu jetru i unutarnje organe, dok ostatak plijena skrivaju u obližnji guštik, koji bez većih teškoća pronalaze u napuštenoj okolini. Veoma rado posjećuju i kokošinjce, gdje ponekad budu krvoločniji od lisica. Noću znaju ulaziti u dvorišta i stambene objekte, da bi tamo pojeli sve što im prija.
▪ Međutim, ipak moramo naglasiti da je ta životinja istodobno i korisna u hranidbenom lancu. Bez obzira što čini štete čagalj ima veliku i važnu sanitarnu ulogu u lovištima. On konstantno uklanja sve strvine, bolesne, nemoćne i ranjene primjerke divljači. Koristan je i poljoprivredi, jer sprječava povećanje populacije poljskih miševa, štakora i voluharica. Naposljetku možda je njegovom približavanju čovjeku uvelike pridonijelo i bacanje različitog hranjivog otpada oko obiteljskih kuća i gospodarskih objekata, naprosto je shvatio da se tu može dobro nahraniti bez velikog napora. Zato razvrstavajmo otpad na pravilan način i odlažimo ga tako da divlje životinje ne mogu doći do njega, to bi svakako promijenilo njihov noćni način prehrane i života općenito – dobronamjerno nam poručuje ovaj stručnjak iz sjeveroistočnog dijela naše domovine.
InfoCAP Mirko Crnčević
Fotografije iz arhive Darka Stojevskog
