Legenda kaže da se samo jedan dječak (Tsalaf) borio protiv brojnih Rimljana kada su napadali Jeruzalem. Gađao ih je strelicama, a kada su mu oni prišli s leđa pretvorio se u kapar, prelijepu egzotičnu biljku čije trnje ih je naprosto izbolo. Popadali su i nisu mogli naprijed, tako da je Zapadni zid tog povijesnog grada ostao netaknut, a govorimo zapravo o ‘Zidu plača’, kojeg sve do dandanas posjećuju milijuni hodočanika na razini jedne godine.
Stručnjaci tvrde da kapara (lat. Capparis) ima oko 120 vrsta, raširene su po suptropskim i tropskim regijama. Kod nas, pa i općenito na obalama Sredozemlja poznata je vrsta Capparis spinosa, a riječ je o samonikloj dugogodišnjoj grmolikoj biljci koja najčešće prirodno raste na uzmorskim kamenjarima, mrkintama, hridima i liticama, starim kamenim i betonskim zidovima, suhozidima…, o čemu se više može pročitati u knjizi “Kapar” autora Ratka Kovačevića.
Kapari bi u dogledno vrijeme, sasvim realno, mogli biti i dio nekog poduzetničkog projekta u Dalmaciji. A puno toga što u knjizi piše odavno su spoznali naši primorci i škojari gledajući (i koristeći) tu biljku po kalama i kaletama njihovih pitoresknih mjesta, ali i oni koji su skloni zakoračiti malo dalje u prirodu, pa i na obližnje otočiće Jadranskoga mora.
Naravno tu, između ostalih, ponajprije mislimo na kačadure, pa i ribare koji žive i love u priobalju. Primjerice mnogi znaju da su hridi Lukavci (2 niska otočića) sa svjetionikom, ispred Sv. Nedjelje na otoku Hvaru, područje bogato kaparima, čiji su neotvoreni cvjetni pupovi (kapari) jestivi i koristimo ih kao pikantni kiselo-slani začin raznim jelima. Plodove (bobice kapara) također konzumiramo, ali je i njih prije toga potrebno ukiseliti u vinskom octu.
Preporuka je da se berba vrši u proljeće, dok se ostali dijelovi biljaka Capparis koriste u proizvodnji lijekova i kozmetike (op. a. primijenjeni ekstrakt ili lišće koži daju svježinu i smanjuju bore). U literaturi se navodi da uključivanje kapara u prehranu pomaže snižavanju povišene koncentracije glukoze u krvi. Za njih je također karakteristično da imaju antioksidativno i protuupalno djelovanje, još su ih Stari Grci koristili protiv reume, a dobri su za probavu, regulaciju krvnog tlaka… Spadaju u antikancerogene, primjenjivi su u liječenju kožnih bolesti, potiču rast kose i općenito pridonose vitalnosti ljudskog organizma.
Dakle, lovci kada ste u prilici ne oklijevajte, slobodno uberite cvjetne pupoljke ili plodove kapara, zasigurno ćete biti zdraviji ako ih ponesete svojim kućama, pravilno pripremite i budete koristili u raznim jela. Valja napomenuti da se nikad ne konzumiraju sirovi, te da pravilo ‘umjerenosti u jelu i piću’ vrijedi i za kapare. Prevelika količina bi, kako tvrde medicinari i nutricionisti, mogla prouzročiti neke neželjene nuspojave, a općenito se ne preporučuju trudnicama, ali ni pacijentima koji se nalaze u postupku operativnih zahvata.
Specijalno za InfoCAP piše Mirko Crnčević
