Još prije petnaestak godina u sklopu redovitih arheoloških istraživanja stručni tim iz splitskog Konzervatorskog zavoda na brdu «Sridnja gora» u Zabiokovskom mjestu Grabovac u općini Šestanovac na dubini od oko sedamdesetak centimetra pronašli su ostatke jelena lopatara, za koje se vjerovalo da potječu iz kasnog Srednjeg vijeka. Zanimljivi ostaci uz koje su nađeni i tragovi o postojanosti prahistorijskog života na tom području, nađeni su u pećini dimenzija 30×30 metara, što je, prema mišljenju konzervatora, upućivalo da se radilo o sezonskoj pećini najvjerojatnije namijenjenoj lovcima i stočarima. Postojanost jelena lopatara svakako će promijeniti povijesnu, a i lovnu sliku tog i danas slabo arheološki istraženog kraja, za kojeg znalci vjeruju da je tokom prošlosti obilovao i ostalim vrstama sada izumrlih životinja.
To potkrepljuju nedavnim otkrićem čudne kljove pored zaseoka Družići u općini Šestanovac za koje postoje indicije da su pripadale „krvoločnijoj zvijerki“. Okamenjeni ostatak pronađen sasvim slučajno predstavlja monumentalan očnjak mesoždera čije postojanje ne mogu objasniti žitelji.Vjerojatno se radi o ostacima životinje iz istog perioda od kada potječe i grabovački jelen lopatar.
Međutim, svojevremeno je među stanovništvom tog kraja prevladavalo mišljenje kako pronađeni ostaci ne pripadaju „grabovačkom“ jelenu niti šestanovačkom mesožderu, već životinji koja je skončala negdje drugdje daleko od Grabovca, Šestanovca i Zabiokovlja općenito. Ta priča bi i držala vodu, da nije prije koju godinu samo petnaestak kilometara južnije na Dubcima također pronađeno rogovlje upravo jelena lopatara.
Priču kako kosti na «Sridnjoj gori» ne pripadaju jelenu sa područja Zabiokovlja, potpuno su neutemeljeni. Sa sigurnošću su tada konzervatori potvrdili da se radi o životinji sa tog lokaliteta, jer ondašnji lovci nisu daleko nosili lovinu. Stoga unatoč oprećnim razmišljanjima konstatirati su kako je područje oko rijeke Cetine od Blata na Cetini, Kreševa, Katuna pa sve do Zagvozda bilo stanište jelena , smatrali su u splitskom Konzervatorskom zavodu, argumentirajući takav stav brojnim stećcima pronađenih na tom podneblju na kojima se jasno vidi kako je i u to vrijeme lov bio dobro razvijen. Oni smatraju kako je to područje u prošlosti doslovno bilo prekriveno visokim šumama koje su se u vrijeme Mletačke republike sjekle, a drvo se odvozilo preko Jadrana.
Što se tiče očnjaka različita su stajališta struke i stanovnika. Dok jedni tvrde da je očito došlo do kamene degradacije, oni domaći vjeruju da se radi o fosilnim ostacima koji nedvojbeno pružaju mogućnost rekonstrukcije razvojnog puta životinjskog i biljnog svijeta u tom kraju.
Napisao i snimio MLADEN NEJAŠMIĆ
