Povijest otoka Hvara nije ispisana samo u kamenu i pergamentu, već i u tragovima lovnih pohoda koji sežu u samu zoru čovječanstva. Od neolitskih nalaza u Grapčevoj špilji, gdje su prvi otočani tisućama godina tražili blagoslov za uspješan ulov, pa sve do grčkih i rimskih naseljenika, lov je bio neraskidiva nit opstanka i identiteta. Naučili smo to od akademika Grge Novaka (1888.-1978.), našeg istaknutog povjesničara i arheologa hvarskih korijena, međutim, krunski dokaz toj tradiciji je i nadgrobni spomenik – stela Lucija Stacija Marcelina iz 2-3. stoljeća, pronađena u Vrbanju, koju nam je svojedobno u Muzeju Dominikanskog samostana sv. Petra Mučenika u Starome Gradu predstavio padre Mario Roko Marinov. Ona nam svjedoči o lovcu koji je s ponosom isticao svoj poziv u srcu antičkoga Farosa, a danas, tisućljećima kasnije, ti isti obrisi prošlosti nude nam priliku za stvaranje jedinstvenog svjetskog turističkog proizvoda.
Tradicija koju trebamo oživjeti: Luk, strijela i miris stare šume
Vizija ‘antičkog lova’ na Hvaru je još 2000-tih godina potekla od našeg poznatog znanstvenika i političara dr. sc. Tonča Tadića i ona nije tek puko maštanje, već projekt koji bi mogao redefinirati ponudu otoka izvan glavne turističke sezone. Zamislimo klijenta, primjerice s područja Dalekog istoka ili zapadne Europe, koji ne traži samo trofej, već potpunu imerziju u povijest. To podrazumijeva rekonstrukciju lovne opreme – angažman edukatora, lokalnih obrtnika, kovača i majstora stolara koji bi prema arheološkim nalazima izrađivali autentična koplja, lukove, strijele i kožnu opremu. Lov tim sredstvima je ustvari tiha, plemenita vještina koja zahtijeva vrhunsku koncentraciju i poštovanje prema divljači, čime se lovstvo zapravo vraća svojim izvornim korijenima i etici koju je poznavao Marcelin.
Sinergija struke i turizma: Put prema elitnoj destinaciji
Da bi hvarski ‘rimski safari’ doista zaživio, ključna je suradnja triju stupova: lovačke udruge, Turističkih zajednica i lokalnih vlasti. Lovci, kao najbolji poznavatelji terena i biološke ravnoteže, bi uz novčanu naknadu bili stručni vodiči (i pogoniči) po povijesnim stazama glasovite Faroske hore i okolnih otočnih brda. Turističke zajednice bi ovaj projekt brendirale kao ekskluzivni povratak antici, dok bi otočni obrtnici dobili fantastičnu priliku za proizvodnju visoko personalizirane opreme. Takva ponuda ne bi samo privukla klijentelu visoke platežne moći, već bi udahnula život škoju i u zimskim mjesecima, oživljavajući zapuštene putove u staze iz davne povijesti. Cjelovit doživljaj upotpunio bi se na samom kraju lova, gdje bi se gostima nudile autentične antičke delicije pripremljene prema receptima starim tisućama godina – od pečenog mesa s aromatičnim biljem i medom do hvarskih vina iz amfora, baš onako kako su u plodovima spomeničkog polja nekoć u zaleđu grada uživali starogrčki doseljenici i rimski patriciji.
Šansa za održivi turizam
Naš najsunčaniji škoj ima ono što se novcem zaista ne može stvoriti – autentičan kontinuitet života koji traje tisućljećima. Antički lov u drevnom Farosu ne bi bio samo turistička tura, nego i oživljavanje vrijednih artefakata s kojim se susrećemo u muzejima. Poruka svima koji donose odluke je jasna: posegnimo za kopljem, odnosno lukom i strijelom naše povijesti i odapnimo ih prema budućnosti koja slavi tradiciju, zanatstvo i održivi turizam. Vrijeme je da Marcelin ponovno krene u svoje polje, ovaj put kao ambasador modernog otoka Hvara koji cijeni svoje korijene.
Za InfoCAP napisao Mirko Crnčević
Dr. sc. Tonči Tadić u rimskoj tunici i s kopljem – već godinama zagovara ‘antički lov’ na otoku Hvaru (Foto_ Mirko Crnčević)
Grapčeva špilja (Foto_ Arhiv JU ‘More i krš’ iz Splita), Prikaz kako se nekoć lovilo (Foto_ Mirko Crnčević)
Naslovna slika: Padre Mario Roko Marinov pokazuje rimsku stelu posvećenu lovcu Luciju Staciju Marcelinu – 2.-3. st. (Foto_ Mirko Crnčević)
