U Hrvatskoj je preostalo još nekoliko privatnih uzgajališta sitne pernate divljači, prije svega fazana i rijetko poljske jarebice (trčke). Odnosi u lovstvu su se dobrano poremetili : s jedne strane imamo čitave grupe lovaca „svinjara“, što hoće reći lovaca na divlje svinje, s druge strane su lovci na „pero“.
Svinjari se prepoznaju po odličnim psima, među kojima su svakako nacionalne pasmine goniča i raznim uređajima za praćenje divljači, dok se sportski lovci na „pero“ lako prepoznaju po pasminama ptičara.
Lovci „na pero“ razmišljaju – da nije lovaca na divlje svinje – ne bi perca ostalo u brdima i dolinama- te se žale kako goničima rastjeruju jata jarebica da bi nakon što prođu – jarebice postale opreznije i plašljiva. U takovim uvjetima one su neulovljive, jer se podižu na daleko.
Također se lovci na ptice pitaju – da se kojim slučajem – iz bilo kojeg razloga- smanji broj divljih svinja- da li bi korpus tih lovaca ostao na broju – ili bi se znatno smanjio. Vjeruju da bi mnogi trgovci s divljači odustali od lova !
Da lovci na ptice ne bi lutali polupraznim lovištima kuda prođu lovci na divlje svinje – pobrinuli su se uzgajivači fazana. U neka druga vremena- fazan se proizvodio “na kile“. U tome je prednjačio, naravno, petrijanečki „Zelendvor“ koji bi godišnje proizvodio prosječno 150.000 odraslih fazana! Uz bok su mu išli đurđevački Peski…
Dok danas svi zajedno jedva dosegnu tu brojku !
Među lovačkim udrugama odlično se drži još jedino Fazanerija Lovačkog društva „ Fazan“ u Dardi. Svaka čast momcima na čelu sa Draženom Cvetkom, koji ulažu maksimalan napor da bi održali jedinu baranjsku „tvornicu“ pernate divljači na životu !
Lovačke udruge više se ne bave podivljavanjem fazana, a kamoli njihovom proizvodnjom . Idu linijom manjeg otpora- pred sezonu kupe stotinjak -ili više- fazana po masnoj cijeni- i ispuste ih u lovište dan-dva prije lova. Od tih fazana nema velike sreće. Bitno je ,inače, zadovoljiti lovce ali tako da pucaju u još nedoraslog fazana, fazana koji još nije naučio letjeti, ili pak – što se događa- da fazan ujutro neće poletjeti jer je kroz noć pala kiša i dobrano ga smočila !
Ove sezone odrasli fazani su preskupi. Koštaju „po zlato“, a u lovu se odstrjele njih tek 30 – 40 posto od broj ispuštenih ! Proizvođači se žale na velike troškove, a lovci na tanak buđet u društvenoj blagajni. U svakom slučaju- otkako se odustalo od rada u prihvatilištima – nemamo odličnog letača „divljaka“ spremnog za lov.
Još složenije je stanje u turističkom odstrelu. Fazan je značajno poskupio- kako gdje, cijena mu je oko 30 eura kljun, plus ulaz u lovište, plus korištenje psa, plus vođa lova, plus pogoniči, plus nosači… Lukavci su se dosjetili pa ga prodaju u paušalu, u „paketu“ – cijena je fiksna pa koliko odstrijeliš zajedno sa ostalim troškovima.
Mađari su i ove sezone odlično prošli. Najbolje im je tržište ipak u Hrvatskoj.
Oni koji raspolažu s dovoljno novca – ne pitaju pošto je !
InfoCAP
