Sa početkom lova na prepelice počinje, zapravo, uvod u glavnu ovnu sezonu, lov na sitnu divljač. Ranije je već započeo lov srnjaka i jelena.
Lov je sport, među ostalim, ali nije i zabava . Vrlo je teško objasniti i protumačiti da zeca ili fazana – lovimo zbog puke zabave ! Pogotovu nelovcima , ili, još teže – onima koji se groze na samu pomisao na lov i „ubijanje“.
Zbog toga sami lovci stvaraju ružnu sliku kada kažu u nebiranom društvu, gdje se zatekne gdje koji lovac- lov „mi je zabava“. Dakle, on ili oni shvaćaju da takav lovac , pokazujući ružnu sliku i opis lova i viteškog lovca – love da bi zadovoljili svoju strast, jer im je u životu „dosadno“ pa se laćaju puške da bi „ubijali ona nevina stvorenja „.
Osim , kako rekosmo, da je lov sport, a ne zabava, lov je i gospodarstvo. Baviti se lovom znači , prije svega, urediti lovište, uzgojiti divljač, a onda je tek loviti – zbog toga što je doživjela određenu starosnu dob, što je „višak“ u konkretnom lovištu, te da od te iste divljači ostvarujemo divljačinu i trofeje koji potvrđuju dobro lovno gospodarenje.
Divljačina služi za prehranu ljudi, a trofej da bi se pokazala i potvrdila kvaliteta lovišta, uzorno lovno gospodarenje i , naposljetku, vještina lovca u dobivanju kvalitetne divljačine.
Lovac i u pogonu ili prigonu ne smiju se natjecati – tko je više ili tko će više odstrijeliti. Nekad se stvarno častio „kralj lova“, dakle lovac koji je najviše odstrijelio divljači. Već davno taj je običaj dokinut kao kontraproduktivan za lov, lovstvo i, naposljetku, same časne i čestite, etičke lovce .
InfoCAP
