Kad je zvizdan spržio sve živo na zemlji i kad je fibra skočila na fantastičnih 38 stupnjeva, negdje i 40, legendarni lovački as, splitski lovac Lađan Prvan zašao je u morske vode. Skrasio se u veličanstvenoj Komiži. Otavio je kod kuće sačmaricu, latio se lovačkog pribora, ovaj put ribičkog. Izvadio je parangal, vršu, podvodnu pušku, nadio je morskog crvića na udicu i – bogme, tako naoružan, krenuo u ribičiju.
Mogi lovci, dok je sezona lova, obitavaju na kopnu,a čim se ona ugasi, okreću se morskim plodovima. Tako i naš Mlađo, dok čeka svoje omiljene prepelice ili, još više, one dugokljune ljepotice, bene, spretno lovi lijepe bokune. Svega tu ima blaga Božjega: na hrpi se nađu komarče, trlje,cipli, ali i škarpine! Sasvim dovoljno za marendat, negdje pored plaže, ili u vrtu, kda se okupi klapa i zapjeva po bodulski…
Ne haju oni za temperaturu. Šta ih briga, kad je društvo dobro, a i spiza spremljena na gradelama . I još kad se tome ugođaju doda čašica dobre viške kapljice, iscijeđene sa sivog kamena, ljetnom veselju nema kraja.
Višak ulovljene ribe , kaže, podjeli susjedima i prijateljima, lovcima. No, neki se od njih pitaju – kako oni još nisu došli na red da okuse blagodati njegove ribičke ruke…Ima dana .
Lađan razmišlja o prijedlogu njegove lećevićke klape koja ga je predložila za visoko, srebreno, odličje HLS. San mu je da se nagradi sa Zlatnim odikovanjem svetog Hubrta, najvećeg priznanja HLS , kao jedan od časnih utemeljitelja Lovačkog saveza Splitskodalmatinske županije nekih davnih godišta.
INFOCAP