vijesti

POČASTILI SMO SE U SPLITSKOM HOTELU CONSUL Sagradili i uredili visoke čeke u lovištu „Šibenik Vrgorac“ pa uživali u pikanterijama mladog meštra Ante Čatlaka

Počastili smo se , svi skupa, u splitskome Consulu. Motiv godišnjeg okupljanja razložan je : „Bajina bojna“ , naziva zaostalom još iz nekih drugih vremena, uspješno je okončala godinu. Ne lovnu, nego godinu dana rada u lovištu. Za to vrijeme tugarska momčad puna volje i elana promjenila je fizionomiju državnog lovišta „Šibenik – Vrgorac“ kod Vrgorca.
Dani rada i ponosa učinili su zasigurno svoje. Radišna momčad uhvatila se dobrano posla, izglancali su lovište do usijanja, čitavu godinu donosili hranu divljači, kako ljeti (osim hrane donosili su i pitku vodu ) tako i kada je zahladnjelo. Lovnik Miljenko Barić Baja veli da divljači nikad nije ništa falilo.Ni tičjeg mlika.
Na mjesto starih, već dobrano od vremena dotrajalih visokih čeka, podigli su i uredili posve nove. Sa novim izgledom, čvrstog materijala kakav se uklapa u vizije Malog i Velikog Šibenika. Arhitektura same pirode, kamen na kamenu- i eto ti čeka ! Remek djelo njihova uratka je , svakako, visoka čeka na Velikom Šibeniku, ogranku moćnog Biokova. Čeka se, kako bi rekli novinari – apartman sa pet zvijezdica , sa svim sadržajem, idealno uklopila u ambijent ovog kamenitog dijela lovišta.
U njihovu čast, u slavu jedne nove pobjede, kakva se rijetko viđeva u lovištu,za pripadnike proslavljene ( u lovištu ) „ Bajine bojne“ organizirana je blagdanska večera…
Momci sve, odvažni, reklo bi se, junaci rada.A koliko su oni bili junaci radeći u lovištu- toliko se je iskazao i meštar kulinarstva na pjatu, mladi i perspektivni Ante Čatlak. Prvi kuhar rečenog Consula…
 Ovo nisan jija dvadeset godina, primjećuje za gozbenim stolom u hotelu nakićenom svečarskim svićama i ukrasima za blagdan prvi lovac Ante Bartulin…Ovo su naši stari jeli, žitelji Podmosorja, prije 400 godina! Ni više ni manje…
 A ja nikad u životu nisam čuo za juhu od ječma, sa fetama pancete i suvoga mesa, javlja se puno mlađi lovac, odlikaš rada,otkrivši da je kuhar Ante pogodio u sridu – za zvijezdu večere bogatog menija odabrao je baš krepku gustu juhu od ječma sa povrćem koje su naši stari jeli prije više stotina godina i koja je, u vrijeme gladi i nestašice prehranjivala čitave obitelji.
Kao što je nekada srdela hranila Komižu,a liska Neretvane, tako su se žitelji Podmosorja hranili ječmom. Starovinsko jelo postalo je hit večere!
 Gusta juha danas je specijalitet. Od nekadašnjeg jela siromašnih, sada izazovno jelo,okrepljuje, oživljava, grije , okrepljuje, priča meštar Mali Ante. Kamo sreće da današnji meniji počinju sa ovom juhom. Povratkom korijenima…
Drugo jelo spravljeno po receptu Ante, čije su majstorije Tugarani objeručke prihvatili svakako je – nevjerojatn ukusan, bezobrazno odličan ,teleći rižot! Nitko mu nije odolio, mekan , ukusan, vještinom kuharskog odličnika odabrana teleća plećka, kojom dominiraju meditarski, bolje, dalmatinski začini. Prvi među jednakima je lovor, lovorov list.
Poslije predaha od kojih dvadesetak minuta, nakon ćakule o proživljenim lijepim trenucima u lovu na red je došao odojak pečen na neobičajen način – u „vreloj“ pećnici , gdje ga je Ante mazio i pazio , okretao čas lijevo, čas desno, zavijenog u folije.
Bija je, izvadivši ga vani i donoseći na stol – kao cukar !
Mekano meso, hrskava kožica. Slastan i masan. Rekli bi ljubimci pečenog odojka na ražnju, bolji je nego kada se vrti dva sata …Poput čipi-čipsa. Vrhunski, majstorski dotjeran, sa krompirićima iz škrovade , koji, onako, mirišljivi ,golicaju .
Uz odojak su sestre Podrug ponudile kao prilog – kiseli kupus „na pola kisel“ iz domaće radinosti „made in Dicmo“. Nije , naravno, falilo, suvoga mesa, tek malčice prosušenih rebaraca i bunceka.
Odojak iz Antine peći, popraćen kiselim kupusom i slasnim suhim, uz Dionizijeve kapi, bio je zvijezda lovačke večere lovačke momčadi sa Tugara.
Tako se počastila „lovačka bojna“ iz Tugara, tako blaguju lovci žuljevitih dlanova .
Dabogda se za blagdanskim stolom našli i dogodine. Zeca mi, bit će kako se dogovorimo. I kako smo zaslužili. A jesmo, bogme, sada , a i dogodine ćemo.

Back to top button
x

Koristimo kolačiće kako bismo vam pružili najbolje online iskustvo. Suglasni ste prihvatiti upotrebu kolačića u skladu s našim pravilima o kolačićima.