Za ovonedjeljnog lova na šumske šljuke ( 26. studenog ) u Sinjskom polju zagriženi šljukolovac Luka Milošević, sa svojim ptičarima, odstrijelio je šumsku šljuku ( Scolopax rusticola) neobičnog izgleda zbog uočenog deformiteta.
Kad su je lovci bolje pogledali poslije odstrjela spazili su da je šljuki jedna noga naprosto odlomljena od zgloba, što ih je posebno zaintrigiralo. Zbog toga su potekle priče. Jedni su tvrdili kako je razlog nedostatka donjeg ekstremiteta na nozi uzrokovan poremećajem prilikom izrastanja noge , drugi su govorili o posljedici prijeloma ,ili pak što je ipak najvjerojatnije- da je šumska šljuka izgubila dio noge kao posljedicu razornog djelovanje sačme.
U svakom slučaju šljuka je ostala bez donjeg ekstremiteta jedne noge,dok joj je druga noga posve normalna i zdrava, bez tragova od mogućeg lovačkog pogotka.
U povijesti hrvatskog lovstva , prilikom stručnih razgovora o istim ili sličnim ozlijedama šumske šljuke- a njih je bilo podosta- lovci su spoznali – analizirajući odstreljene šljuke – da je ona znade svojim dugačkim kljunom čupati masno perje sa predjela trtice i njime ozlijeđeno mjesto (ranu) obaviti tako da izgledala kao da je zavijena „pernatim flasterom „.
Na taj bi način putem samopomoći šljuke zaustavile krvarenje i preživjele od ozlijede uslijed pogotka sačmom.
„ Na ubijenih šljuka vidjelo se da su male na tijelu stare , još nezacijeljene rane koje su perjem (pahuljama ) bile obložile da bi zaustavile krvarenje ,a neke opet imale su ozlijeđene noge s perjem obavite“.
O tome kako šumska šljuka sama sebe može liječiti i izliječiti , o čemu iznosi gore navedeni citat – piše u knjizi „Njezina visost , šumska šljuka“ autor prve hrvatske monografije o šumskoj šljuki Davor Martić.
Jednako tako, u istoj monografiji autor navodi strana iskustva o ozlijeđivanju šumskih šljuka prilikom godišnjeg preleta.Pozivajući se na iskustva švicarskih stručnjaka 1912. godine autor iznosi da do ozlijeđivanja šumskih šljuka dolazi prilikom preleta, kada su moguće ozljede prsnog koša i nogu .
Naime, prilikom pojedinog lova odstrijeljene su šljuke sa ozlijedama prsiju koje su bile zaliječene masnim sastojcima i perjem sa šljukinog repa. Šljuke su u letu „zapele“ i ozlijedile se na žicama ili kablovima razapetim na njihovim vječnim rutama prilikom seobe.
Neovisno o ovim podacima, snimka našeg suradnika Dragana Milanovića svakako je zanimljiva sa stručnog aspekta da bi, naposljetku, struka utvrdila kako i na koji način postoji mogućnost da je došlo do otkidanja dijela noge šumske šljuke ispod zgloba koji je zarastao poslije ozlijede.
