Lov je oduvijek bio mjerilo lovčevog statusa. Svojedobno, ne baš tako davno, sa lovljenje divljači nije se mogao baviti „običan“ građanin. Veliki grofovski lovovi pretvarali su se u parade moći i blještavila.
„Običan“ lovac morao je uzgajati divljač, doduše, sudjelovao je u skupnim lovovima ali kao nosač odstrijeljene divljači ili pak voditelj pasa.
Na sve te i takve podatke upućuje iskaz lovine „ubijene“ od 2. veljače 1892. do 2. veljače 1893. godine na području varaždinskih lovišta. Impresionira podatak da je u tom razdoblju od jedne godine odstrijeljeno čak – 3.326 zečeva te 1840 divljih kunića na posjedu Zelendvor !
Otkuda divlji kunić u Zalendvoru !? Pa poznao je da je čuveni Paul Wittman njih udomio i s njima hranio fazane dajući im „porcije“ animalne hrane.
Potom slijede i drugi rekordi : u godinu dana ulovljeno je 2866 fazana, te 1202 jarebice trčke . Od krupne divljači 24 srnjaka i 31 srna, premda se u to vrijeme lovljenja fazanski pijetao tretirao kao – krupna divljač među ovdašnjim lovcima i veleposjednicima.
Sve u svemu rezultat godišnjeg odstrela je frapantan – pod hicima lovaca palo je 11439 glava raznolike lovne divljači i štetočina.
InfoCAP (Izvor : Viestnik prvoga obćega hrvatskog Družtva za gojenje lova i ribarstva, Varaždin, broj 4 /1893. )
