Lov na kraljevskog srnjaka u ličkim lovištima počeo je početkom lipnja. Doduše, to je nešto kasnije nego što je dopušteno aktualnim propisima ( 16. travnja),ali Ličani veoma dobro poznaju „svoj svijet“ i prilike u lovištima.
Mnogi koji su ušli u srneća staništa ostali su frapirani : Likom se je pronijela vijest kako nema srnjaka, a i ono malo što se otkrije, koji se pokažu u svitanje , loši su, pravi škart. Pomislilo se kako je u Lici „gotovo“ sa kvalitetnim srnjacima, kako je ovaj ljepotan izgubio trku sa moderno opremljenim lovcima. I prirodom, koja se poigrala njihovim životima na najgrublji način (američki crveni metilj ).
No, nije baš tako.Srnjaci sa visoko rangiranim rogovima mudro čuvaju svoj trofej. Ne daju oni tako lako da ga se domogne neki neznalica,zeleni mudrijaš, koji je nekad, dolazio do trofeja života tek tako, jednim , ili na dva izlaska. Uglavnom, i zreli srnjaci čuvaju svoje blago!
Mladi lovac, strpljiv, ogromnog iskustva, prohodajući staze i staze po ličkim brdovitim šumama ima tek šanse da se susretne sa iole vrijednim princom. Tako je bilo i nekidan. Neorićanin Ante Sarić, naslijedivši lovačke gene od čuvenog oca Ivana , prateći srnjaka njegovim tragom, u lovu piršom, nabildan znanjem i vještinom- položio je „na dlaku“ ličkog princa svojih snova .
Lov, etika, priprema, hodnja, pa smireni živci, šokirani u plamenu adrenalina- uvjet su koliko-toliko uspješnog lova piršom.Do srnjaka se , u takvim okolnostima, može jedino doći strpljenjem, kada lovac kampira negdje visoko u toj šumskoj džungli, daleko od putova i prolaznika. Srnjaci su se povukli skroz visoko, gdje im je teško doći na puškomet. Ovakav lov zahtjeva lovački nerv, sposobnost, pa i urođene vrline- da se sa puškom u ruci prikrade šumskom ljepotanu…
Dobrog srnjaka, sa trofejnim znamenjem , više se ne može domoći na šumskim površinama – gdje su površine izbrazdane putevima, gdje svatko, bez znanja i umijeća luta i želi uloviti svoj životni trofej.
Takvu logiku lova odbacio je Ante i stekao vrhunski trofej. Za ovdašnje prilike- visoko srebro je zadivljujući uspjeh. Naposljetku, iskusnom lovcu je gotovo pa svejedno, da li je zlato ili srebro. Važno je da je ostvario svoj cilj, neovisno što su ličke šume izgubile svoj prirodni dragulj.
Cijeli ovaj ciklus lova vrti se u krug. Iz sezone u sezonu, desetljećima. Majka priroda je bila i ostala darežljiva, znade nagraditi,ali te znade i namučiti. Pirš nije niti će biti strastveni lov isluženih lovaca, gotovana ,koji čekaju da im srnjak visoke kvalitete sam dotrči pred cijev.
U igri je hitac bez straha, hitac koji daje nadu u uspjeh i mladima vitezovima donosi radost što su iz dubine nepreglednih šumskih prostranstava izvukli još poneko trofejno grlo.
Lika ima divljači, ima srnjaka , veoma dobrih, zlatnih. Do njih samo treba doći! Počela je sezona baukanja, što je znak da će još pokoji nastradati…Tako je to u lovu.
INFOCAP
