Sinjsko polje je u više navrata slovilo kao pravo carstvo poljskih jarebica : zbog čega Sinjani nebi ponovno započeli sa udomljavanjem i uzgojem kraljice polja. Foto D.Milanović
U prvom kvartalu iduće godine renomirana tvrtka za umjetnu proizvodnju divljači CRO-STELLA iz Severovaca kod Đurđevca početi će sa umjetnim uzgojem plemenite ptice naših polja- poljske jarebice ili, po lovački, trčke.
Prema riječima direktora i vlasnika CRO-STELLE Đure Ferenčića ovaj „pernati“ projekt biti će najveći u Hrvatskoj za posljednjih nekoliko godina. Koliko je poznato, nigdje se u domaćim uzgajalištima ne uzgajaju poljke u umjetnom uzgoju. Tek tu i tamo postoji pojedinačnih pokušaja ,ali oni su više na amaterskoj osnovi, bez nekog velikog učinka i proizvodnje koja bi mogla barem približno zadovoljiti nužne potrebe razjedinjenog lovačkog tržišta, o kojemu ,doduše, nitko ne vodi brigu.
Iskusni lovac i lovni gospodarstvenik, dugogodišnji uzgajivač fazana vrhunske kvalitete Đuro Ferenčić ovaj put nabaviti će jarebičija jaja u susjednoj Mađarskoj. Potom će početi za daljom proizvodnjom , sukladno pravilima struke i trenutnim okolnostima i uvjetima u svojem uzgajalištu u Severovcima pokraj Đurđevca.
Predviđa da će uspjeti uzgojiti više od 2000 poljskih jarebica. Svakako, za hrvatske lovne prilike to je sigurno samo maleni dio ukupnih potreba. Poljska jarerbica je , inače, u lovnom pogledu, doista atraktivna lovna divljač, no, ona je tijekom svih proteklih godina nestale iz lovišta, pa i onih u unutrašnjosti Hrvatske, posebno Međimurja. Tamošnja lovišta bila su na glasu kao jedinstveno carstvo poljske jarebice za čiji su lov pokazivali zanimanje domači i strani lovci, pogotovu talijanski kačatori na sitnu pernatu divljač.
U svakom slučaju, bez obzira na sve priče i okolnosti , trebalo je smloći snage i ući u ovaj jako zanimljiv,ali i riskantan „pernati“ program . Uzgoj poljske koke zahtjeva ,prije svega, stručnost, izrazitu brigu za skrb o uzgajanoj divljači, konačno, financijsko ulaganje sa nepoznatim završetkom.
Nadležna državna tijela , međutim, kao i Hrvatski lovački savez , ne ulažu,a ako i ulažu u proizvodnju divljači u Hrvatskoj onda su to većinom skromna sredstva za nabavu i daljnji uzgoj . Tumačenje, kako nam se čini,ujedno i opravdanje kako novce poberu vozači u ime naknade štete od divljači prilikom nalijetanja na vozila- ne drži vodu !
Na koncu, lovačke udruge, pa i stožerna organizacija lovaca, trebala bi pomoći ili barem pokazati zanimanje za uzgoj atraktivne poljske koke i dati potporu uzgajivačima , a ne samo da se lovački euri troše u lovnostreljačke susrete i lovnu kinologiju.
Uzgoj i zaštita divljači su jako vrijedan i koristan sastavni dio ukupnog hrvatskog lovstva.Naposljetku, na to nas obvezuju statutarne odredbe !
Zbog toga je doista hrabrost ulaziti u ovakve i slične investicije iz vlastitog džepa na nemirnom i nesigurnom lovačkom tržištu.A bez financijske, ili barem moralne podrške aktualnim,ali i svim budućim proizvođačima divljači,počevši od zeca , fazana i trčke pa do divljih pataka.
Očigledno, Đuro Ferenčić neće i ne želi posustati…
