Budim se, jutro je, pet sati, planiram ipak ostati u krevetu. Razmišljam : možda je ovo baš moj dan i odlučujem se ustati i krenuti prema zbornom mjestu .
Dolazak na zborno mjesto u podnožje Mosora 6 sati, a ekipa veselo pozdravlja… Dogovor je pao i čeke kreću prema vrhovima surovog Mosora. Ja ipak odlazim na svoju najdražu čeku, na sami vrh Mosora. Dolazim gore psi već gone na sve strane ali ne brine me to- znam da imam vremena – lagano se krećem i dolazim do prijelaza sa sjeverne strane Kozika, sv. Jure . Koji neodoljivo privlači pogled na južnu stranu na Jadransko more, Sitno Gornje, Donju Dubravu kameni krš ,gdje su stanovali stari Iliri , plemićke hijerarhije.
Čujem lavež pasa, Gara ide ravno k meni , sjedam uz jedan kamen i pogled upućujem prema jednom klancu gdje će sigurno proći . Nakon par minuta čujem da je stijena klapnula pogledam put sebe i na nekih 250 m kroz jedan klanac ide divlja svinja ali neće k meni !
Odlučujem se za hitac iz starog karabina CZ 70 30-06 ,sako super hammerhead 11,7 g . Pucam i svinja ode nakon nekih 200,300 metara, čujem kako staje promišljam si sigurno sam ju ranio. Nakon par trenutaka dolazi Gara kuja trobojka u 4 toj godini koja daje lavež na mjestu .
Pozivam lovnika i objašnjavam situaciju da sam ranio vepra i da bih trebao otići na južnu stranu zadati samilosni hitac . Trebamo dozvolu , pozivamo Olujić Stjepana Mira vlasnika Dalmacija lov D.O.O. Dobivamo dozvolu odlazim dole kroz neke klisure koje su toliko strme da sam si razmišljao ako ovdje padnem neće me nitko naći . Dolazim do laveža i svinja se pokreće, pucam na nekih 200- 250 m mehaničkim nišanom pogađam svinju u predjelu glave koja ostaje na mjestu .
Prilazim joj i tradicionalno skidam šešir koji sam nosio ,nazivam ga moj sretni šešir kojeg sam odmah nakon tjedan dana krstio u Lici s dva odstrela. I poklanjam ga svojem lovniku Jurici Križanu iz Dugopolja da mu podari dobre uspjehe u lovu .
Nazdravili smo i uz šalu marendali odojka kojeg smo dan prije ispekli za marendu. Lijepa priča u kojoj je bilo mnogo negativnih misli prilikom spuštanja odozgo ali sada mi je drago jer sam sebi dokazao da još uvijek mogu vjerovati sebi i svom karakteru.
Nismo još ocijenili kljove ,ali se nadam da će biti dobre.
Tomislav Janković
