U pogonskom lovu u Tugarama na divlje svinje, kojega su organizirali ovdašnji lovci omiškog Lovačkog društva „Mosor“ Priko, vukoliki čagalj, kako ga nazvaše, provukao se kroz „obruč“ lovaca i u posljednji čas pobjegao u kamenitu džunglu mosorske vrleti.
Tugarski lovci su sa nabrijanim goničima u jednom momentu potjerali čaglja veličine i nalik pravom pravcatom sivom vuku. Čagalj je bio neuobičajene veličine, poput njemačkog ovčara, pričaju sudionici ovog zahtjevnog lova: kako se odjednom stvorio pred lovcima, tako je i prebrzo nestao. Zavukao se negdje u neku škrapu ili gustiš, kao da je u zemlju propao.
Za vukolikim čagljem krilni lovci su zapucali, pucalo se „sve u šesnaest“, ali nijedno zrno nije dohvatilo opaku zvijer.
Taj čagalj, kako nam kažu, velika je opasnost za sve što se kreće na četiri noge. Već poduže se u ovim predjelima Mosora čuje njegovo stravično zavijanje, nalik plaču, čime doziva čopor kada namjerava krenuti u napade na stoku ili divljač pogotovu muflone kojih je u izobilju na mosorskim liticama.
Na području Tugara, inače, vele lovci, harači pet čagljeva ,koji se veoma složno u sumrak dozivaju i spremaju za noćne hajke i krvave orgije.
Mještani su na oprezu i čekaju da lovci prekinu krvavo orgijanje zvijeri. Posebno je na meti odbjegli vukoliki čagalj, koji je, jednom izbjegao lovački metak. Hoće li ga opet poslužiti sreća, tko to znade kad su u pitanju gusto zarasli obronci planine Mosor nadomak Splita.
Lovci lov ne prepuštaju slučaju. Znaju oni, ipak, kako mu doći glave…
Fotografije Mirko Crnčević
