Sinjski pršut ima sve predispozicije da i ove sezone bude izvrstan. Naš dugogodišnji suradnik, kinološki sudac i ugledni šljukolovac, Dragan Milanović upravo je jutros „prozračio“ pršute u rodnim Glavicama Donjim pokraj junačkog Sinja. Svježim pršutima pogodavala je hladna i vjetrovita bura , što je bilo veoma važno kod njihova pripremanja u svim etapama, soljenju, stavljanju „pod piz“, dimljenju i zrenju, što sve skupa, ukomponirano u jednu harmoniju daje pršutu specifičan timbar rijetko viđene svjetske kvalitete.
Domaće kobasice su se već dobro prodimile u pušnici, gdje se „dimi“ svo blago ovoga svita. Svašta tu ima, od suhih rebaraca do bunceka, pancete kojoj treba pozavidjeti kada prođe majstorske ruke.
Za šmek kobasica specijalizirala se gospođa Marija , uloživši svo svoje znanje i iskustvo, strpljenje i vještinu kako bi zaslužila visoke ocjene degustatora koji svakodnevno svraćaju u Milanovićeve dvore na rubu Sinjskoga polja.
U blizini lovačke pušnice nalazi se mini lovački dom za probrane lovce i njihove goste. Dom je, doduše, skromnog kapaciteta,ali može uvijek primiti desetak lovaca željnih ćakula, ponovnog proživljavanja nekad uspješnih lovnih dana na obroncima Kamešnice, Vrdova i Svilaje.
Lovci ulaze otvarajući vrata „s nogama“, što po starinsku ima značenje dobrodošlice ako su im ruke zauzete donašanjem prigodnih blagdanskih darova !
Svi proizvodi zavise u ovo vrijeme kada je čas jugo,a čas bura od – meteorološke prognoze. Zato se pobrinula gospođa Marija koja je inače, „po službenoj dužnosti“ dežurni meteorolog sinjskoga kraja. Prateći vrijeme iz meteorološke postaje u Glavicama svakodnevno izvještava o vremenskim prilikama u ovom dijelu Dalmacije. Za sušenje pršuta, kao i pancete i kobasica pogotovo nema straha, kad se u svako doba znade kada će zapuhati i rashladiti ih „kamešnička bura“.
Sinjski pršuti uživaju ugled. Aroma, umjerena slanost, crvena boja sa bijelom „štrikom „ njihova je osnovna osobina. Ona je rezultat stoljetne tradicije obitelji Milanović, lovaca „od kolina“.
