S prvim toplim zrakama sunca, dok se priroda budi, iz svojih zimskih skrovišta izlaze i najkontraverzniji stanovnici našeg krša i šuma – zmije. Upravo je ožujak, naročito u Dalmaciji i Istri, vrijeme njihove najveće izloženosti – nakon višemjesečne hibernacije (brumacije), zmije su baš onako trome, a primarni cilj im je zagrijati tijelo na suncu naprosto da bi pokrenule svoj metabolizam. Naravno, zatim su fokusirane na pronalaženje hrane i partnera za parenje.
Hrvatska je dom za 15 vrsta, ali samo tri su otrovnice
U Hrvatskoj živi 15 vrsta zmija, većina obitava u mediteranskom području, a nešto manji broj u kontinentalnom dijelu naše zemlje. Od toga, samo tri vrste su prave otrovnice iz porodice ljutica: poskok (Vipera ammodytes) – najpoznatija i najopasnija, prepoznatljiva po roščiću na vrhu njuške i cik-cak šarama; riđovka (Vipera berus) – voli vlažnija staništa, planinske livade i rubove šuma, šara joj je često u obliku spojenih rombova te maleni planinski žutokrug (Vipera ursinii) – naša najmanja i najrjeđa otrovnica, živi isključivo na visokoplaninskim travnjacima (poput Dinare ili Velebita), njezin je otrov najslabiji, usporediv s ubodom pčele ili ose. Sve ostale su ili potpuno bezopasne ili tzv. poluotrovnice čiji ugriz za čovjeka nema ozbiljne posljedice.
Kodeks ponašanja: ‘Oči na vrh glave’ i čvrst korak
Lovci, šumski radnici, poljodjelci su isto kao planinari, izletnici i berači šparoga najizloženija skupina. Osnovna pravila odlaska i kretanja kroz prirodu za njih, ali i ostale ljude, su posve jednostavna:
▪ Odjeća: Čvrsta, visoka obuća (gojzerice) i duge hlače,
▪ Štapovi: Korištenje planinarskih štapova stvara vibracije koje zmije osjete i uglavnom se povlače prije nego ih uopće vidite, i
▪ Oprez pri odmoru: Prije nego sjednete na kamen ili srušeno stablo, provjerite okolicu. Ne uvlačite ruke u nepregledna mjesta poput rupa u suhozidu ili gustog grmlja.
Naš poznati herpetolog Boris Lauš iz Zagreba tvrdi da zmije ne čuju zvukove kao mi, već osjećaju vibracije tla. Većina susreta završi bijegom zmije, osim ako se ne osjeti izravno ugroženom jer smo je iznenadili ili nagazili.
Što učiniti ako se ugriz ipak dogodi?
Panika je najveći neprijatelj u takvoj situaciji. No, ako unatoč svoj pažnji dođe do ugriza otrovnice onda postupite na sljedeći način:
1. Ostanite mirni i imobilizirajte ugriženi ekstremitet (kao kod loma),
2. Ne režite ranu, ne isisavajte otrov i ne podvezujte ruku ili nogu, i
3. Što hitnije potražite liječničku pomoć. Ugriz poskoka kod nas rijetko završava kobno za odraslu, zdravu osobu, ali zahtijeva hospitalizaciju i stručni nadzor.
Zakon čuva prirodu (i vaš novčanik)
Biolozi, znanstvenici i ekolozi upozoravaju da su zmije doista ključne za ekosustav jer kontroliraju populaciju glodavaca koji prenose bolesti. U Hrvatskoj su sve zmije strogo zaštićene zakonom. Namjerno uznemiravanje, ubijanje ili uništavanje njihovih staništa povlači stroge sankcije.
Novčane kazne za fizičke osobe po Zakonu o zaštiti prirode kreću se od 929,61 pa sve do 3.984,06 eura (ranije izraženo u kunama od 7.000 do 30.000 kn), dok za pravne osobe mogu doseći i do 26,560 eura (200.000 kuna). Dakle, moramo biti svjesni činjenice da priroda ustvari nije naše vlasništvo i da smo mi u njoj samo gosti, pa stoga u Hrvatskoj postoji i Pravilnik o visini naknade štete (tzv. ‘odštetni cjenik’).
A to znači ako ubijete zmiju, da vam država može naplatiti odštetu po svakoj jedinki, primjerice za poskoka i riđovku 530,89 eura, planinskog žutokruga 1.990,84 eura (zbog iznimne rijetkosti), našu najljepšu zmiju crvenkrpicu (Zamenis situla): 265,45 eura, a za ostale strogo zaštićene neotrovnice uglavnom od 132,72 do 265,45 eura.
Treba spomenuti i to da se po Kaznenom zakonu ubijanje zmije može tretirati kao kazneno djelo ako je učinjeno s namjerom ili iz objesti. Po čl. 205. (ranije 269.) – Ubijanje ili mučenje životinja – propisana je kazna zatvora do jedne godine, a ako se djelo počini iz koristoljublja i do dvije godine.
Poštuj, ne strahuj
Reći ćemo i to da priroda ne poznaje ‘dobre’ i ‘loše’ životinje, jer golema većina njih ima svoju važnu ulogu koja se drukčije veoma teško nadomješta. Sljedeći put kad na stazi sretnete zmiju, nemojte posezati za štapom ili kamenom. Zastanite, udahnite i pustite je da mirno prođe. Vi ste zapravo u njezinom dnevnom boravku, gdje su najbolji posjetitelji oni koji za sobom ostavljaju samo tragove stopala, a kući nose tek uspomene i fotografije. Budite i vi jedan od takvih gostiju u prirodi kojeg će ona opet rado primiti u taj areal.
Mirko Crnčević
InfoCAP
AKO ZMIJA NAPADNE, IMA ZA TO RAZLOGA
Ugriz je zadnja linija obrane
▪ Zmije nisu agresivne životinje i nikada neće napasti čovjeka bez razloga. One ugriz koriste isključivo kao zadnju liniju obrane kada se osjete stjeranima u kut ili kada ih se slučajno nagazi. Naš strah uglavnom proizlazi iz neznanja; jednom kada naučite prepoznati vrstu i njezino ponašanje, strah zamjenjuje poštovanje prema ovim fascinantnim predatorima koji održavaju ravnotežu u našim šumama i poljima – poručuje Lauš, stručnjak za herpetofaunu, entomofaunu i staništa u udruzi ‘Hyla’ koji redovito upozorava na važnost suživota i razbijanje mitova o tim predivnim stvorenjima što su vrlo često neshvaćena i izazivaju nepotreban strah kod ljudi.
Poskok crvenkasti, snimljeno u Lici, Boris Lauš (Hyla), Njegovo visočanstvo – poskok snimljen na otoku Hvaru
Crvenkrpica – najljepša hrvatska zmija, Riđovka iz Gorskog kotara, Planinski žutokrug iz Like
