Kroz povijest hrvatskog lovstva provlači se stoljećima lov divljači sa – sokolovima, odnosno obučenim pticama grabljivicama. Premda je u današnjim prilikama lov sokolovima srazmjerno zanimanju lovaca ipak atraktivan, on još uvijek nije pronašao svoje pravo mjesto na domaćoj lovačkoj sceni.
Doduše, s vremenom na vrijeme- u javnosti procuri poneka zanimljivost iz lova pticama grabljivicama, napisani su i brojni članci i stručna literatura iz pera istinskog sokolara i uzgajivača dr. Viktora Šegrta iza kojega stoje brojne zasluge za to što je sokolarstvo uopće dobilo svoje ulogu i mjesto u Hrvatskoj.
Naravno, kod toga svakako valja navesti zasluge i Hari Heraka…
No, iz nepoznatih razloga malo se, ili gotovo nikako ne spominju jako zanimljivi povijesni podaci o lastovskim lovcima na sokolove koje pamte stoljeća, od Srednjeg vijeka pa do početka 19. stoljeća.
Darivanje sokolova tadašnjim vladarima , u Napulju i Bosni ,bilo je uobičajeno, jer je Dubrovčanima osiguravalo mir i slobodan prolaz pri trgovanju na kopnu ili morem .
Ogromnu ulogu u svemu tome odigrala je dubrovačka diplomacija.
Lov sokolovima smatrao se rezerviranim za bogate i moćne u Europi . Zbog toga su te ptice bile veoma tražene i skupe te su ih Dubrovčani lovili mrežom po konavoskim brdima, uz obalu i na otocima. Atraktivno lovno područje bio je otok Lastovo.
Lastovčani su bili vješti lovci sokolova. Ne samo lovci, oni su jako dobro savladali vještinu uzgoja ,obuke i lova sokolova ( falcone ),a i jastrebova ( astore ).
Lastovčani su tragali i lovile sokolove na cijelom otoku , a kada bi ulov bio slab onda bi se obalom spuštali do krajnjih granica Dubrovačke republike. Za svoje zasluge Lastovčani su dobivali posebne privilegije od pojedinih srednjovjekovnih vladara.
Lastovčani su obučavali sokolove, dubrovački trgovci su ih prodavali u Veneciji, Bariju i Palermu, a vladari ih darivali prema interesu. Imali su naročito jako tržište u Bosni.
InfoCAP
